Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

spektakularna dostignuća molekularne biologije tijekom druge polovice
20. stoljeća dovela su do toga da pitanja ima više nego odgovora.
To je stari problem: znanje potražuje još više znanja ili kako je napisao
Jean Piaget, »najrazvijenija znanost ostaje u trajnom nastajanju«.
Ipak, tek nekolicina biologijskih tekstova raspravlja o tome što je nepoznato.
Uzmimo proteine, na primjer. Ti dugački lanci aminokiselina, povezani
po redu kojeg određuje DNK, obavljaju gotovo sve bitne zadatke
u stanici. Hvataju molekule i grade ih u stanične strukture ili ih
razgrađuju kako bi ekstrahirali njihovu energiju. Odnose atome na
točno određena mjesta unutar ili izvan stanice. Funkcioniraju poput
pumpi ili motora. Oblikuju receptore koji hvataju vrlo osobite molekule
ili pak antene koje provode električne naboje. Kao svestrane marionete,
ili majstori svih zanata, oni se uvrću, uvijaju i istežu u onaj oblik
koji zahtijeva određeni zadatak. Što je točno poznato o ovim »mehanizmima
koji sami sebe sastavljaju«? Prema Alwynu Scottu, matematičaru
koji se zanima za molekularnu biologiju: »Način na koji biolozi
razumiju funkcioniranje proteina umnogome nalikuje na način
na koji vi i ja razumijemo kako radi automobil. Znamo da se ubacuje
benzin, i da benzin izgara kako bi se stvari vrtjele, ali svi detalji su
prilično nejasni.«
Enzimi su veliki proteini koji ubrzavaju stanične procese. Oni djeluju
s razoružavajućom brzinom i selektivnošću. Jedan enzim u ljudskoj
krvi, karboanhidraza, sam samcat može spojiti preko pola milijuna
molekula karboksilne kiseline po sekundi. Enizimi, koji također
popravljaju dvostruku zavojnicu u slučaju oštećenja i ispravljaju bilo
kakve greške u replikacijskom procesu DNK, naprave samo jednu
pogrešku na svakih deset milijardi slova. Enzimi čitaju tekst DNK,
prevode ih u RNK, izdvajaju nekodirajuće odlomke, spajaju konačnu
poruku, konstruiraju mehanizme koji čitaju instrukcije i grade... druge
enzime. Što se točno zna o ovim »molekularnim automatima«? Prema
biolozima Chrisu Calladineu i Hoaraceu Drewu: »Ovi enzimi ekstremno
su učinkoviti u obavljanju svojeg posla, ipak nitko ne zna točno
kako oni rade«.
Šamani kažu da je ispravan način govorenja o duhovima onaj u
metaforama. Biolozi potvrđuju tu predodžbu koristeći točno određene
vrste antropocentričnih i tehnologijskih metafora kako bi opisali
DNK, proteine i enzime. DNK je tekst, ili program, ili datoteka, sadrži informaciju,
koja se čita i prevodi u glasničku RNK. Ova se unosi u ribosome,
a oni su molekularni kompjutori koji prevode njezine instrukcije prema