Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

S tim mislima na pameti prekinuo sam svoju šetnju i sjeo na tlo,
naslonivši leđa na veliko drvo. Onda sam pokušao ući u komunikaciju
s njim. Sklopio sam oči i udisao vlažni biljni miris iz zraka. Čekao
sam da mi oblik komunikacije iskrsne na mentalnom ekranu, no
završio sam ne doživljavajući ništa više od ugodnog osjećaja uronjenosti
u osunčanu i plodnu prirodu.
Desetak minuta kasnije ustao sam i nastavio hodati. Odjednom su
mi se misli opet okrenule stereogramima. Možda bih odgovor mogao
naći promatrajući iz obje perspektive istodobno, s jednim okom na
znanosti i drugim na šamanizmu. Rješenje će se prema tome sastojati
u postavljanju pitanja na drukčiji način: nije u pitanju je li izvor
halucinacija unutarnji ili vanjski, nego u shvaćanju da može biti oboje
u isto vrijeme. Nisam mogao nazrijeti kako će ta ideja funkcionirati u
praksi, ali sviđala mi se jer je mirila dvije očigledno nespojive točke
gledišta.
Puteljak po kojem sam išao vodio je do kristalnog slapa koji je izbijao
iz vapnenačke stijene. Voda je bila puna mjehurića i imala okus
šampanjca.
Sljedećeg dana u ured sam se vratio obnovljene energije. Sve što trebam
napraviti je klasificirati svoje bilješke o amazonskom šamanizmu
i mogu početi pisati. No, prije nego što se uhvatim tog zadatka,
odlučio sam provesti dan prelistavajući nasumice, po miloj volji, kroz
gomilu članaka i bilježaka koje sam nakupio tijekom mjeseci.
Čitajući literaturu o amazonskom šamanizmu primijetio sam da je
osobno iskustvo antropologa s urođeničkim halucinogenima predstavljalo
sivu zonu. Dobro sam znao za taj problem, i sam sam ga
zaobilazio u vlastitim napisima. Jedna od kategorija u mojim bilješkama
uz čitanje zvala se »Antropolozi i ayahuasca«. Pogledao sam
karticu koja se odnosila na tu kategoriju, a koju sam ispunio tijekom
svog istraživanja, te zabilježio da je prvi subjektivni opis iskustva nekog
antropologa s ayahuascom objavljen 1968., dok je nekoliko botaničara
opisalo slična iskustva otprilike stotinu godina ranije.
Antropolog o kojem je riječ bio je Michael Harner. Usred akademskog
članka posvetio je deset redaka svom osobnom iskustvu: »Nekoliko
sati nakon ispijanja napitka zatekao sam se, iako budan, u svijetu
koji je doslovce nadilazio moje najluđe snove. Susreo sam ljude s
ptičjim glavama, kao i zmajolike spodobe koje su mi objasnile kako su
one istinski bogovi ovoga svijeta. I drugi duhovi pomagači pružili su