Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

njeg mesa i pržene manioke, vratio sam se s osjećajem olakšanja. Ruperto
mi je rekao kako sam vjerojatno izbacio i ayahuascu, te da, ukoliko
želim, mogu dobiti još. Izmjerio mi je puls i proglasio me dovoljno
jakim za »regularnu« dozu, koju sam progutao.
Kad sam ponovno sjeo u mrak terase, Ruperto je iznova počeo
zviždati. U moju glavu počele su se slijevati slike. U svojim bilješkama
opisao sam ih kao »neobične ili strašne: jedan aguti (šumski glodavac)
s ogoljenim zubima i krvavom njuškom; blistave, sjajne, višebojne
zmije; policajac koji mi zadaje probleme; moj otac koji me gleda
zabrinuto...«.
Duboke halucinacije su me preplavile. Ubrzo sam se našao opkoljen
dvjema gigantskim boama koje su se činile dugačke petnaest metara.
Bio sam prestravljen. »Te enormne zmije su ovdje, moje oči su zatvorene
i vidim spektakularni svijet blistavih svjetala, a usred ovih
nejasnih misli, zmije su mi počele govoriti bez riječi. Objasnile su mi
da sam samo ljudsko biće. Osjetio sam kako mi se um lomi i u pukotinama
ugledao beskrajnu aroganciju svojih predrasuda. Najdublja
je istina da jesam samo čovjek i da, najčešće, imam dojam da sve razumijem,
a sad sam se našao u snažnijoj stvarnosti koju uopće ne razumijem
i za koju, u svojoj aroganciji, nisam ni slutio da postoji. Imao
sam osjećaj da plačem zbog veličine i snage ovih otkrića. Onda mi je
sinulo da je to samosažaljenje dio moje arogantnosti. Toliko sam se
posramio da se više nisam usudio osjećati sram. Bez obzira na sve,
morao sam opet povraćati.«
Ustao sam osjećajući se potpuno izgubljeno, poput pijanog hodača
po žici prekoračio sam florescentne zmije i, moleći ih za oproštenje,
odglavinjao prema prvom drvetu kraj kuće.
Uspoređujem ovo iskustvo s riječima na papiru. No, u tom trenutku,
sam jezik se činio nedovoljnim. Pokušao sam imenovati to što
vidim, no riječi uglavnom nisu prianjale za slike. To je bilo uznemirujuće,
kao da je moja posljednja veza sa »stvarnošću« prekinuta. Sama
stvarnost činila se tek kao daleka i plošna uspomena. Ipak sam uspijevao
razumjeti svoje osjećaje, poput onoga da sam »jadno malo
ljudsko biće koje je izgubilo svoj jezik i žali samoga sebe«.
Nikad se nisam osjećao toliko potpuno ponizno kao tada. Liježući
uz drvo, ponovno sam počeo povraćati. Na jeziku Ashaninki izraz za
ayahuascu je kamarampi, od glagola kamarank, »povraćati«. Zatvorio sam
oči, i sve što sam vidio bilo je crveno. Mogao sam vidjeti unutrašnjost
svog tijela, crvenu. »Nisam rigao tekućinu, nego boje, električno crvenu,
popni krvi. Grlo me boljelo. Otvorio sam oči i osjetio prisutnosti