Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

koriste halucinogeni i u kojima su zmije nepoznate u lokalnom okolišu.
Mircea Eliade kaže kako se u Sibiru zmija pojavljuje u šamanskoj
ideologiji te na šamanskim odorama među narodima u kojima je »sam
gmaz nepoznat«.
Potom sam doznao da u beskrajnom broju mitova golema i zastrašujuća
zmija, ili zmaj, čuva osovinu znanja, koja se prikazuje u obliku
ljestvi (ili loze, konopa, drveta...). Također sam doznao da su svjetski
mitovi o stvaranju puni (kozmičkih) zmija te da one nisu samo u podrijetlu
znanja, nego i života samog.
Zmije su sveprisutne ne samo u halucinacijama, mitovima i simbolima
ljudskih bića općenito, nego i u njihovim snovima. Prema nekim
studijama, »stanovnici Manhattana jednako ih često sanjaju kao i
Zului«. Jedan od najpoznatijih snova te vrste je onaj Augusta Kekulea,
njemačkog kemičara koji je otkrio cikličku strukturu benzena jedne
noći 1862. godine, kad je zaspao ispred vatre i sanjao o zmiji koja pleše
pred njegovim očima grizući svoj rep i rugajući mu se. Prema jednom
komentatoru, »teško da je potrebno podsjećati kako je ovaj prinos
bio temeljan za razvitak organske kemije«.
Zbog čega se živototvorne zmije koje pružaju znanje pojavljuju u
vizijama, mitovima i snovima ljudskih bića širom svijeta?
Pitanje je postavljeno, a predložen je i općenito prihvaćen jednostavan
i neurološki odgovor: zbog instinktivnog straha od otrova programiranog
u mozgu primata kakvi smo i sami. Balaji Mundkur, autor
jedine globalne studije na tu temu, piše: »Temeljni uzrok podrijetla
kulta zmije čini se da nije poput ijednog koji uzdiže praktički sve
druge životinjske kultove; fascinaciju i strahopoštovanje prema zmiji
izgleda da ne nameće samo elementarni strah od njihova otrova, nego
i neki manje opipljivi, pa ipak prilično primordijalni psihološki osjećaji
ukorijenjeni u evoluciji primata; da zmije, za razliku od svih drugih
životinja, u različitom stupnju, podjednako kod ljudi i ne-ljudskih
primata, izazivaju određenu karakterističnu intuitivnu, iracionalnu,
fobičnu reakciju... te da moć zmije da opčini određene primate počiva
na reakciji novijeg autonomnog živčanog sustava na samo promatranje
sinusoidnih kretnji gmaza - vrsta reakcije koju možda učvršćuju
sjećanja na otrovne napade tijekom antropogeneze i diferencijacije
ljudskih društava... Fascinacija zmijama, ukratko, ima jednak značaj
kao i stanje straha koje dovodi, barem privremeno, do morbidnog
gnušanja ili fobije... a koje simptome mogu izmamiti tek rijetke druge
vrste životinja - vjerojatno nijedna« (originalni kurziv).