Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

»Imao sam osam godina. Mislio sam da je duhan sladak. Ali bio je
tako gorak da ga nisam mogao ni progutati. Moj ujak je rekao: 'To je
tajna duhana'. Onda mi je pokazao sve. Dao mi je tikvu s duhanom.
Malo po malo naučio sam uzeti ga i izdržati. Dosta brzo sam prestao
povraćati.«
»Je li te tvoj ujak naučio i kako uzimati ayahuascu?«
»Ne, to sam naučio kasnije, od svog svekra...«
Tijekom sljedećih mjeseci snimio sam otprilike dvadeset sati »struje
svijesti« Carlosova života. Španjolski je govorio bolje nego itko drugi
u Quirishariju. Ranije je podučavao španjolskom i druge Ashaninke
u adventističkoj školi. Kako bilo, njegova je gramatika bila fleksibilna,
a govorio je u neočekivanim ritmovima, naglašavajući svoje rečenice
pauzama, gestama i zvukovima koji su lijepo zaokruživali njegov vokabular,
no koje je teško izraziti u pisanom jeziku. Nadalje, njegov je
narativni stil varirao od pripovijedanja u prvom licu do komentara
pripovijedača koji također ima ulogu lika. To je bez sumnje mnogo
prikladnije za oratorij, ili radio-dramu, nego za tekst.
Snimajući Carlosovu životnu priču nisam nastojao uspostaviti gledište
»tipičnog« Ashaninke. Radije sam pokušao, prateći osobni put
jednog čovjeka, zahvatiti u neke specifičnosti lokalne historije. Osobito
su me zanimala pitanja teritorija u dolini Pichis: tko posjeduje koju
zemlju, otkada? Tko koristi koja sredstva? Kako to već biva, ukupna
povijest Ashaninki u 20. stoljeću pobliže je određena progresivnom
eksproprijacijom njihovih terirorija od strane došljaka, a to otkriva i
Carlosova priča.
Carlosovo rodno mjesto, dolina Perene, bila je prva regija Ashaninki
koja će doživjeti kolonizaciju. Do 1940. veći dio starosjedilačke
zemlje u regiji već je bio konfisciran. Deset godina kasnije, mlado siroče
Carlos slijedilo je masovnu migraciju Ashaninka iz doline Perene
u dolinu Pichis, gdje su šume još bile slobodne od kolonizatora i
bolesti. Nakon što je proživio dvadeset i šest godina u novoj domovini,
Carlos je bio izabran u predsjedništvo kongresa Udruženja
urođeničkih zajednica Pichisa (Association of the Indigenous Communities
of the Pichis, ACONAP). Cilj ove organizacije bio je braniti urođeničku
zemlju od novih naleta kolonizacije. Nakon četiri godine, kad
ga je ugrizla zmija, Carlos je bio prisiljen napustili svoju službu. U to
se vrijeme vratio u Quirishari kako bi se izliječio »avahuaseom i drugim
biljkama". Kad sam se ja pojavio 5 godina kasnije, on je živio