Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

hladnoće je prošao, ali više nisam kontrolirao pokrete tijela. Nisam
mogao hodati a da ne padnem. Nekih pet minuta gledao sam gigantski
stup višebojnog svjetla preko neba - samo moja halucinacija. Nedostatak
koordinacije trajao je četrdeset i osam sati. Ujutro trećeg dana
moja bol u leđima je nestala. Do danas se nije vratila.
Ni sada nisam sklon vjerovati u priče ove vrste osim ako ih sam ne
doživim, pa tako ne pokušavam nikoga uvjeriti u učinkovitost sananga.
Međutim, s moje točke gledišta, Abelardo je izveo trik koji mi se
činio više biokemijski nego psihosomatski.
Doživio sam nekoliko drugih sličnih iskustava. Svaki put sam primijetio
da su naizgled fantastična objašnjenja koja su mi davali na
kraju bivala potvrđena u praksi, kao na primjer ono da ti »čaj koji popiješ
na mladi mjesec pretvara tijelo u gumu i liječi bol u leđima«.
Tako sam počeo vjerovati doslovnim opisima svojih prijatelja iz
Quirisharija iako nisam razumijevao mehanizme njihova znanja.
Dapače, u svakodnevnom životu s njima stalno me je zapanjivala
njihova istinska praktičnost. Oni nisu pričali o tome kako će nešto napraviti;
jednostavno bi to napravili. Jedan dan šetao sam šumom s čovjekom
po imenu Rafael. Spomenuo sam kako bih trebao novo držalo
za sjekiru. Namah je prestao pratiti trag, mrmljajući »aha, da«, te mačetom
odsjekao komad tvrdog stabalca nekoliko koraka od puta. Potom
je izdjeljao savršenu dršku, koja će trajati dulje i od same sjekire.
Proveo je oko dvadeset minuta obavljajući glavninu posla na licu
mjesta, u šumi, i još dvadeset minuta kod kuće radeći finije prilagodbe.
Savršen rad, obavljen bez ikakva mjerenja. Sve do tada, uvijek sam
mislio da držala za sjekire stižu iz trgovina alatom.
Narod u Quirishariju uči putem primjera, radije nego kroz objašnjavanje.
Roditelji potiču djecu da im prave društvo dok rade. Fraza
»pusti tatu na miru dok radi« tamo ne postoji. Ljudi su sumnjičavi
prema apstraktnim konceptima. Kad se neka ideja čini doista lošom,
oni će odmahujući rukom reći »Es pura teoria« [»To je čista teorija«].
Dvije ključne riječi koje su uvijek iznova izranjale tijekom razgovora
bile su practica i tactica, »primjena« i »taktika« - bez sumnje stoga što
su neophodne za život u šumi.
Strast koju Ashaninke imaju prema praktičnome bar djelomice objašnjava
njihovu općenitu fascinaciju industrijskom tehnologijom. Jedna
od njima omiljenih tema za razgovor sa mnom bila je da me ispituju
kako sam napravio stvari koje posjedujem: kasete, upaljače,