Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

genetskom kodu. Oni grade ostatak stanične mašinerije, konkretno proteine
i enzime, koji su minijaturni roboti što izgrađuju i održavaju stanicu.
Tijekom svojih iščitavanja stalno sam se pitao kako priroda može
biti lišena namjere ukoliko se uistinu podudara s onim kako je biolozi
opisuju.
Dovoljno je imati na umu »ples kromosoma« da bi se vidjelo da se
DNK slobodno pokreće. Tijekom dioba stanice, kromosomi se dupliciraju
i slažu u parove. Dva kompleta kromosoma potom se poredaju
uzduž sredine stanice te kreću svaki na svoj pol, pri čemu svaki član
svakoga para uvijek ide u smjeru suprotnom od smjera njegova pratioca.
Kako bi se ova »začuđujuća, dostojanstvena pavana« mogla
pojaviti bez nekog oblika namjere?
U biologiji, ovo se pitanje naprosto ne postavlja. DNK je »samo kemijska«,
deoksiribonukleinska kiselina, da budemo precizni. Biolozi
je opisuju i kao molekulu i kao jezik, što je čini informacijskom tvari
života, ali ne smatraju je ni svjesnom niti živom, jer su kemikalije po
definiciji neživa tvar.
Kako, pitao sam se, biologija može pretpostavljati da DNK nije
svjesna, ako biologija ne razumije čak ni ljudski mozak koji je sjedište
naše svijesti i koji je izgrađen prema instrukcijama sadržanim u našoj
DNK? Kako priroda može ne biti svjesna ako je proizvela našu
svijest?
Provjeravajući po tekstovima o biologiji otkrio sam kako prirodni
svijet vrvi primjerima ponašanja za koje se čini da zahtijevaju predumišljaj.
Neke vrane izrađuju oruđa sa standardiziranim kukicama i
nazubljenim pipaljkama koja im pomažu u potrazi za insektima skrivenim
u rupama. Neke čimpanze, kad su zaražene crijevnim nametnicima,
jedu smrdljive biljke gorkoga okusa koje inače izbjegavaju i
koje sadrže biološki aktivne sastojke što ubijaju crijevne nametnike.
Neke vrste mrava, s mozgom veličine zrna šećera, uzgajaju krda biljnih
ušiju koja čuvaju u štalama i od kojih muzu slatke iscjetke. Drugi
mravi pak uzgajaju gljive koje su njihova jedina hrana već 15 milijuna
godina. Teško je shvatiti kako to ovi insekti mogu raditi bez neke
vrste inteligencije. Unatoč tome, znanstveni promatrači poriču im tu
mogućnost, poput Jacquesa Monoda, koji ponašanje pčela smatra automatskim:
»Znamo da je košnica 'umjetna' u onoj mjeri u kojoj predstavlja
proizvod aktivnosti pčela. Ali imamo puno razloga vjerovati
kako je ova aktivnost strogo automatska trenutačno, ali ne svjesno
planirana«.