Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

tijekom milijarde godina slučajno pojavi jedan paragraf tek infinitezimalne,
vjerojatnost da se tijekom istog razdoblja slučajno pojave dvije
abecede i jedan prevoditeljski mehanizam još je manja.
Kad sam digao pogled s Crickove knjige, vani je već bio mrak. Bio sam
istodobno zapanjen i uznesen. Poput kratkovidnog detektiva koji zureći
kroz povećalo prati trag, upao sam u rupu bez dna. Mjesecima
sam pokušavao rasplesti zagonetku halucinatornog znanja urođeničkih
naroda Zapadne Amazone, tvrdoglavo tražeći skriveni izlaz iz
očigledne slijepe ulice. Dva tjedna ranije otkrio sam samo trag DNK
u Harnerovoj knjizi. Otada sam uglavnom razvijao hipoteze intuitivnim
putem. Moj cilj sigurno nije bio sagraditi novu teoriju o podrijetlu
života, ali tu sam se eto zatekao: jadni antropolog koji jedva
zna plivati, a upravo pluta u kozmičkom oceanu punom mikroskopskih
i dvojezičnih zmija. Sada sam mogao vidjeti da između znanosti
i šamanskih duhovnih i mitoloških tradicija možda postoje veze koje
su zbog fragmentarnosti zapadnog znanja mogle promaći neopažene
i neispitane.
Ovom knjigom Francis Crick pružio je dobar primjer te fragmentarnosti.
Njegova matematika bila je bez greške, a njegovo rasuđivanje
kristalno jasno; Crick sigurno spada u ono najbolje od racionalizma
20. stoljeća. Ali nije primijetio kako nije on prvi iznio ideju o
zmijolikom životnom principu kozmičkog podrijetla. Svi narodi svijeta
koji pripovijedaju o kozmičkoj zmiji govore to već tisuću godina.
On to nije uvidio, jer je racionalistički pogled uvijek fokusiran i može
ispitivati samo jednu po jednu stvar. Kako bi razumio stvari on ih razdvaja,
pa čak i kada su istinski komplementarne. To je pogled stručnjaka,
koji razaznaje fino zrno u nužno ograničenom vidokrugu. Kad
se Crick odlučio razmisliti o kozmogoniji s ozbiljne perspektive molekularnog
biologa, dugo mu je trebalo da iz svog analitičkog uma izbaci
mitove arhaičnih naroda.
S moje nove točke gledišta, Crickov scenarij o »navođenoj panspermiji«,
po kojem svemirski brod dovozi DNK u obliku smrznute
bakterije iz nepreglednih prostranstava svemira, čini se manje vjerojatan
od ideje o sveprisutnoj i zastrašujućoj kozmičkoj zmiji nezamislivih
moći.
Naposljetku, život kako ga opisuje Crick temelji se na minijaturnom
jeziku u kojem se tijekom četiri milijarde godina nije promijenilo
ni slovo, dočim se on sam multiplicirao u nevjerojatnoj raznolikosti
oblika.