Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Slijepa točka biologije
Započeo sam svoje istraživanje zagonetkom »komunikacije biljaka«.
Nastavio sam prihvaćajući ideju da halucinacije mogu biti izvor provjerljivih
informacija. I završio sam s hipotezom koja sugerira da ljudski
um u defokusiranom stanju može komunicirati s globalnom mrežom
života utemeljenom na DNK. Sve to proturiječi principima zapadnjačkog
znanja.
Ipak, moja hipoteza može se provjeriti. Provjera bi se sastojala u
tome da se vidi mogu li institucionalno ugledni biolozi pronaći biomolekularne
informacije u halucinatornom svijetu ayahuasqueroa.
Međutim, ova hipoteza trenutačno nije prihvatljiva institucionalnoj
biologiji, jer se kosi s pretpostavkama te dispcipline.
Biologija ima slijepe točke povijesnog podrijetla.
Moja hipoteza sugerira da se ono što znanstvenici zovu DNK podudara
s duhovnim bićima za koja šamani kažu da s njima komuniciraju
te da oduhovljuju sve oblike života. Moderna biologija, međutim, temelji
se na ideji da priroda nije oduhovljena inteligencijom i prema tome
ne može komunicirati.
Ova pretpostavka dolazi iz materijalističke tradicije koju su uspostavili
naturalisti 18. i 19. stoljeća. U to doba trebalo je hrabrosti za
propitivanje objašnjenja o životu kakva je pružalo doslovno čitanje
Biblije. Usvajajući znanstvenu metodu temeljenu na izravnom promatranju
i klasifikaciji vrsta, Linnaeus, Lamarck, Darwin i Wallace
smiono su zaključili da su različite vrste evoluirale tijekom vremena i
da nisu stvorene u nepromjenjivom obliku šest tisuća godina ranije u
rajskom vrtu.
Wallace i Darwin istodobno su predložili materijalistički mehanizam
koji objašnjava evoluciju vrsta. Prema njihovoj teoriji prirodnog
odabira, organizmi od jedne generacije do druge pokazuju manje varijacije
koje se ili prihvaćaju ili eliminiraju u borbi za opstanak. Ta je
ideja počivala na kružnom dokazu: oni koji opstanu najsposobniji su