Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

i inkarnacija sila prirode. Tifon »je bio toliko velik da mu je glava često
doticala zvijezde, a ruke je mogao raširiti od izlaska do zalaska sunca«.
Kako bi pobijedio Tifona, Zeus je mogao računati jedino na pomoć
Atene, »razuma«, jer su svi drugi olimpski bogovi prestravljeni pobjegli
u Egipat.
»Zeus protiv Tifona.« Iz Campbella (1964., str. 239)
Na tom mjestu, u svoje bilješke sam dodao: »Ovi patrijarhalni i
isključivo muški bogovi su nepotpuni barem koliko se tiče prirode.
DNK, poput kozmičke zmije, nije ni muška ni ženska, iako su njezina
stvorenja ili jedno ili drugo, ili oboje. Geja, grčka boginja Zemlje, jednako
je nepotpuna kao i Zeus. Kao i on, i ona je posljedica racionalnog
pogleda, koji rastavlja i prije nego što promisli, i koji nije sposoban
zahvatiti androginu i dvostruku prirodu životnog principa«.
Bilo je več prošlo osam navečer, a ja nisam jeo. U glavi mi se vrtjelo
pred veličinom onoga što sam mislio da otkrivam. Odlučio sam odmoriti.
Izvadio sam pivo iz frižidera i pustio neku violinsku glazbu.
Onda sam počeo hodati gore-dolje po uredu. Što bi sve ovo uopće
moglo značiti?
Uključio sam kasetofon i pokušao odgovoriti na vlastito pitanje:
»Prvo, zapadna kultura sama se odsjekla od zmijskog/životnog principa,
recimo drugim riječima DNK, i to kad je prihvatila isključivo
racionalističko gledište. Drugo, narodi koji prakticiraju to što zovemo 'šamanizam'
komuniciraju s DNK. Treće, paradoksalno, dio čovječanstva
koji je sebe odvojio od zmije uspio je otkriti njezinu materijalnu egzistenciju
u laboratorijima, nekih tri tisuće godina kasnije«.
»Ljudi na različitim mjestima koriste različite tehnike kako bi dobili
pristup znanju o životnom principu. U vizijama šamani uspijevaju
svoju svijest spustiti do molekularne razine. Upravo to opisuje Rei-