Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

polako sam se opet privodio svijesti, a prvo pitanje koje sam si postavio
glasilo je: što sve ovo znači?
Sada sam bio mišljenja da je DNK izvor šamanističkog znanja. Pod
»šamanizmom« razumijevao sam seriju tehnika defokalizacije: kontrolirano
sanjanje, dugotrajno izgladnjivanje, izolaciju u divljini, gutanje
halucinogenog bilja, hipnozu temeljenu na repetitivnim udarcima
bubnja, iskustva bliska smrti ili kombinaciju svega toga. Aboridžinski
šamani Australije dolaze do sličnih zaključaka do kojih i amazonski
ayahuasqueroi, ali bez upotrebe psihoaktivnih biljaka, radeći
uglavnom sa svojim snovima. Koje tehnike su koristili Chuang-Tzu,
egipatski faraoni i animisti iz Benina, da spomenemo samo neke? Tko
bi to znao? Ali svi oni govore, na ovaj ili onaj način, o kozmičkoj zmiji
- baš kao i Australci, Amazonci i Asteci.
Koristeči te različite tehnike, čini se da jest moguće pokrenuti neurološke
promjene koje čovjeku dopuštaju da pokupi informacije od
DNK. Ali od koje DNK? Prvo sam pomislio kako sam pronašao odgovor
kad sam shvatio da u svakoj ljudskoj stanici postoji ekvivalent
»informacija pohranjenih u tisuću i pet stotina enciklopedijskih svezaka«,
drugim riječima ekvivalent police za knjige dugačke oko deset
i visoke dva metra. Tu, pomislio sam, tu je podrijetlo znanja.
Razmišljajući, međutim, uvidio sam da ta ideja nije vjerojatna. Ne
postoji razlog zbog kojeg bi u ljudskom genomu, ma kako prostran
bio, bila pohranjena informacija o amazonskim biljkama potrebnim
da se spravi curare, na primjer. Dapače, ayahuasqueroi kažu kako su
visoko sofisticirane zvukovne slike koje vide i čuju tijekom halucinacija
interaktivne, i da je moguće komunicirati s njima. Te slike ne mogu
potjecati od statičkog ili tekstualnog zbira informacija kao što je
1500 svezaka enciklopedija.
Moje osobno iskustvo s halucinacijama koje je pokrenula ayahuasca
bilo je ograničeno, ali dovoljno da sugerira put. Ayahuasquero
Ruperto Gomez, koji me je inicirao, nazvao je halucinogeni napitak
»šumskom televizijom«, a ja sam svakako vidio sekvence halucinacijskih
slika kako prolaze zasljepljujućom brzinom, kao da prijenos doista
dolazi odnekud izvan moga tijela, ali se odvija u mojoj glavi.
Nije mi bio poznat nijedan neurološki mehanizam na kojem bi se
mogla temeljiti ova radna hipoteza, ali znao sam da je DNK aperiodički
kristal koji učinkovito hvata i transportira elektrone i koji emitira
intone (drugim riječima, elektromagnetske valove) na ultraslabim
razinama, trenutačno na samoj granici mjerljivog - i sve to više nego