Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

međutim, linearni, jednodimenzionalan kristal, u kojem je svaki temeljni
par bočno povezan sa samo dva susjeda. Kristal DNK je aperiodičan,
s obzirom da je slijed temeljnih parova nepravilan poput slijeda
slova u gusto tiskanom tekstu. (...) Prema tome, ne čudi da je
jednodimenzionalni kristal DNK, kristal potpuno nove vrste, veoma
zainteresirao fizičare«.
Četiri baze DNK imaju heksagonalnu formu (kao kvarcni kristal),
ali svaka od njih ima malčice različit oblik. Kako se uglavljuju jedna
navrh druge, oblikujući prečke zavrnute ljestvice, slažu se u raspored
kojeg nameće genetički tekst. Prema tome, dvostruka spirala DNK ima
malo nepravilnu ili aperiodičku strukturu. Međutim, to ne vrijedi za
ponavljane slijedove koji tvore čitavu trećinu genoma, kao što je ACA-
CACACACACAC. U tim slijedovima DNK postaje pravilan raspored
atoma, periodički kristal, koji bi mogao, po analogiji s kvarcom, prikupiti
jednako mnogo fotona koliko ih i sam emitira. Odstupanja u duljini
ponavljanih slijedova (od kojih se neki sastoje i od 300 baza) možda
pridonose prikupljanju različitih frekvencija i tako konstituiraju
moguću i novu funkciju dijela koji se naziva »junk« DNK.
Ovo predlažem jer moja hipoteza zahtijeva jednako i prijemnik i
odašiljač. U ovom trenutku, prijem biofotona još se ne proučava.
Čak i emisija fotona iz DNK ostaje tajnovita i nitko još nije bio u stanju
izravno uspostaviti njezine mehanizme. Gola DNK, ekstrahirana
iz stanične jezgre, emitira fotone tako slabo da to izmiče mjerenju.
Usprkos ovim nesigurnostima, svoju hipotezu želim dalje razviti
predlažući sljedeću zamisao: što ako DNK, potaknuta nikotinom ili
dimetiltriptaminom, aktivira ne samo svoju emisiju fotona (koja preplavljuje
našu svijest u obliku halucinacija), nego i svoj kapacitet hvatanja
fotona koje emitira globalna mreža života utemeljena na DNK?
To bi značilo da je sama biosfera, koja se može smatrati »više-manje
potpuno međupovezanom jedinicom«, izvor slika.