Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

glu pretvarajući je u pašnjake za krave. Stručnjaci su odobravali ovu
kolonizaciju i projekte uništavanja šume tvrdeći kako Indijanci svoja
područja ne znaju racionalno koristiti. Htio sam dokazati suprotno,
pripremajući ekonomske, kulturalne i političke analize koje pokazuju
racionalnost načina na koji Ashaninke koriste šumu. Naglašavati
halucinogeno podrijetlo ekoloških spoznaja Ashaninka bilo bi kontraproduktivno
za glavnu tezu u podlozi mojih istraživanja.
Nakon dva mjeseca na terenu, doživio sam neočekivan korak unatrag.
Ostavio sam Quirisharije na deset dana kako bih u Limi obnovio
svoju vizu. Na povratku u zajednicu naišao sam na ravnodušnost.
Sljedećeg dana, tijekom neformalnog druženja ispred kuće u kojoj sam
stanovao, ljudi su me pitali je li istina da ću se vratiti u svoju zemlju
da bih postao doktor. Pitanje me iznenadilo, s obzirom da sam svoje
buduće zanimanje radije opisivao riječju »antropolog« nego »doktor«,
ne bih li izbjegao brkanje s »praktičarem medicine«. Pokazalo se da je
nekoliko zaposlenika vladinog razvojnog projekta, Specijalnog projekta
Pichis-Palcazu, za moga izbivanja posjetilo Quirisharije i raspitivalo
se o mojim aktivnostima. Ljudi su im, kao odgovor, pokazali
moj fascikl s uzorcima ljekovitog bilja. Zaposlenici projekta na to su
izgrdili stanovnike Quirisharija što su takvi naivni Indijanci: zar ne
shvaćaju da namjeravam postali doktor i obogatiti se na njihovim
biljkama?
Ustvari, te sam biljke klasificirao kako bih pokazao da tropska šuma,
koja se stručnjacima što su iznad nje letjeli u avionima činila »neiskorištenom«,
Ashaninkama, medu ostalim, predstavlja ljekarnu. To
sam objasnio stanovnicima Quirisharija još na početku svog boravka.
Međutim, znao sam da će bilo kakvo dodatno objašnjavanje samo potvrditi
njihove sumnje, s obzirom da sam doista namjeravao postati
»doktor«. Stoga sam predložio da smjesta obustavim prikupljanje ljekovitog
bilja te sumnjivi fascikl povjerim osnovnoj školi zajednice. To
je smirilo stvar i razriješilo napetost u zraku, ali isto tako i izmaknulo
jedan od iskustvenih temelja na kojemu sam se nadao izgraditi tezu
koja će pokazati racionalnu prirodu korištenja šume kod Ashaninka.
Nakon četiri mjeseca terenskoga rada napustio sam Quirishari kako
bih posjetio susjednu zajednicu Cajonari, udaljenu nekih 12 kilometara
hoda kroz šumu. Stanovnici Cajonarija dali su na znanje kako
nije pravedno od Quirisharija što drže ekskluzivno pravo na antropologa
koji daje poduku iz računanja. Bile su to u stvari neformalne lekcije
iz aritmetike koje sam počeo davati na zahtjev zajednice.