30.08.2015 Views

Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Jeremy Narby: KOZMIČKA ZMIJA

Jeremy Narby: KOZMIČKA ZMIJA

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Isprva sam pomislio kako sam jedino ja shvatio da biologija ima svoje<br />

granice nalik na one kakve ima znanstvena antropologija te da je i<br />

ona također »samozavaravajuća poza« koja se prema živome ponaša<br />

kao da je neživa tvar. Poslije sam otkrio da postoje razni ljudi unutar<br />

znanstvene zajednice koji su se već upustili u raspravu o temeljnim<br />

kontradikcijama biologije.<br />

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća postalo je moguće odrediti<br />

točne slijedove aminokiselina u pojedinim proteinima. To je otkrilo<br />

novu razinu složenosti u živim bićima. Jedan nikotinski receptor, koji<br />

formira vrlo osobitu bravu spojenu na jednako selektivan kanal, napravljen<br />

je od pet nanizanih proteinskih lanaca koji sadrže ukupno<br />

2500 aminokiselina poslaganih u pravilnom redoslijedu. Usprkos nevjerojatnosti<br />

slučajnog pojavljivanja takve strukture, čak i oblici koji<br />

spadaju medu najjednostavnije višestanične beskralježnjake, imaju<br />

nikotinske receptore.<br />

Suočeni s ovom vrstom kompleksnosti, neki istraživači više se ne<br />

zadovoljavaju uobičajenim odgovorima. Robert Wesson u svojoj knjizi<br />

S onu stranu prirodnog odabira (Beyond natural selection) piše: »Nijedna<br />

jednostavna teorija ne može se uhvatiti u koštac s enormnom<br />

složenošću koju otkriva moderna genetika«.<br />

Drugi istraživači ukazali su na nevjerojatnost mehanizma za koji<br />

se pretpostavlja da je izvor varijacija - izrijekom, nakupljanje grešaka<br />

u genetskom tekstu. Čini se očiglednim da bi »poruka brzo izgubila<br />

značenje kad bi se njezin sadržaj stalno anarhično mijenjao«.<br />

Kako bi onda takav proces mogao dovesti do svih čuda prirodnoga<br />

svijeta, kojih smo i sami dio?<br />

Još jedan temeljni problem proturiječi teoriji prirodne selekcije<br />

vođene slučajem. Prema toj teoriji, vrste bi se trebale razvijati polako<br />

i postupno, budući da evoluciju uzrokuje nakupljanje i odabir slučajnih<br />

pogrešaka u genetskom tekstu. Međutim, fosilni ostaci otkrivaju<br />

potpuno drukčiji scenarij. U svom pregledu nedavnih paleontoloških<br />

istraživanja J. Madeleine Nash piše: »Otprilike do 600 milijuna godina<br />

unazad nije bilo organizama složenijih od bakterija, višestaničnih<br />

algi i jednostaničnih planktona... Potom, 543 milijuna godina unatrag,<br />

u ranom kambriju, unutar vremenskog protega ne duljeg od 10 milijuna<br />

godina, bića sa zubima i hvataljkama i pandžama i raljama materijalizirala<br />

su se brzinom ukazanja. S provalom kreativnosti kakve<br />

nije bilo ni prije ni poslije, priroda je čini se skicirala nacrte praktički<br />

čitavog životinjskog carstva. (...) Od l987., otkrića velikih fosilnih nalazišta<br />

na Grenlandu, u Kini, Sibiru te sada u Namibiji pokazala su da

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!