Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

1.5.1. Zakon o zaštiti prirode – ishodište za zaštitu i skrb nad vrijednim dijelovima
prirode
Zakon o zaštiti prirode temeljni je zakon kojim se uređuje sustav zaštite i cjelokupnog
očuvanja prirode i njezinih vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Priroda je u smislu ovog
Zakona sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost 3 .
Sam Zakon definira kategorije zaštićenih prirodnih vrijednosti, zatim način upravljanja,
temeljne dokumente i načine korištenja zaštićenih područja, a pravnim se normama
propisanim navedenim Zakonom osiguravaju i specifični režimi i modaliteti ponašanja te
načini izvođenja različitih zahvata i aktivnosti unutar zaštićenih područja ili prema zaštićenim
svojtama, a s temeljnim ciljem očuvanja i zaštite vrijednih obilježja prostora i svojti pod
zaštitom.
Zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela
utvrđenog Zakonom i upisane u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a dijele se na:
• zaštićena područja
• zaštićene svojte (strogo zaštićena divlja svojta, zaštićena divlja svojta i zaštićena
zavičajna udomaćena svojta),
• zaštićene minerale i fosile.
Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj mogu se kategorizirati u ukupno devet kategorija:
• strogi rezervat - područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno
izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne
prirode, znanstvenom istraživanju, praćenju stanja te obrazovanju.
• nacionalni park - prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora
iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili
neznatno izmijenjenih ekoloških sustava.
• posebni rezervat - područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje
jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a
osobitog je znanstvenog značenja i namjene. Posebni rezervat može biti: floristički,
mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki,
paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u moru i dr.
• park prirode - prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s
ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim
krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim
vrijednostima.
• regionalni park - prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s
ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim
vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.
• spomenik prirode - pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive
prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.
Spomenik prirode može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki,
strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki i dr.); geomorfološki (špilja, jama,
soliterna stijena i dr.), hidrološki (vodotok, slap, jezero i dr.), botanički (rijetki ili
lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botanički i zoološki
lokalitet, i drugo.
3 Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a
uključuje raznolikost unutar i između vrsta i životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških
sustava. Krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog
djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, kao što su prirodni ili kultivirani predjel kopna ili kopna i
mora.
13