Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

prostora koji životinja koristi. Da bi se prikupili takvi podaci, koriste se telemetrijska
istraživanja koja su na risovima započela 2001. godine.
Početkom 2007. godine počeo se provoditi hrvatsko-slovenski projekt DinaRis s ciljem
istraživanja zajedničke risje populacije, istraživanja populacije plijena u Gorskom kotaru, te
pripreme zajedničkog plana upravljanja dinarskom populacijom risa. Prema izvještajima
Državnog zavoda za zaštitu prirode, do sada je u Hrvatskoj ukupno bilo obilježeno i praćeno
svega pet risova. U sklopu projekta DinaRis provodi se istraživanje cervida (jelen, srna) kao
osnovnog risjeg plijena. Praćenjem srna (tri srne i dva srnjaka) i jelena (jedna košuta)
utvrđeno je da se plijen risova kreće na znatno manjem području od svojih predatora. Na
primjeru risovice Dine u Gorskom kotaru utvrđeno je da je ona u prosjeku ulovila po jedan
primjerak parnoprstaša tijekom 6,8 dana, što daje brojku od 54 jedinke srna kroz godinu.
Analiza izmeta je pokazala da važan udio plijena čine glodavci, posebno puhovi u doba
punog uroda bukvice („pušje godine“).
Danas se smatra da u Hrvatskoj nema više od 50 jedinki risova. Strogo su zaštićeni
Zakonom, a zbog ugroženosti populacije i činjenice da još uvijek na razini Republike
Hrvatske nije uspostavljen sustav koji omogućava kvalitetno praćenje populacije risa,
odstrel risova u Republici Hrvatskoj nije dozvoljen.
Do značajnih promjena u praćenju populacije risa u Republici Hrvatskoj moglo bi doći tijekom
narednih godina, jer se očekuje da bi mogao zaživjeti projekt praćenja risa uz primjenu
metoda kakve se danas koriste u razvijenim europskim zemljama (snimanje infracrvenim
kamerama).
Smeđi medvjed je poput vuka i risa u prošlosti naseljavao gotovo cijelu Europu.
Nerazumnim lovom polako je nestajao iz mnogih područja. U velikom dijelu Europe na kraju
je bio i u potpunosti istrijebljen. Tek nedavno mnoge su ga zemlje reintroducirale i od tada je
pod strogom zaštitom.
Hrvatska je oduvijek imala medvjede. Kao potpisnica međunarodnih konvencija, naša zemlja
obvezala se poduzimati sve primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, na
nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi osigurala zaštitu medvjeda i njegovog prirodnog
staništa.
U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, druge po veličini u Europi. Prema
procjenama stručnjaka, medvjedi Hrvatske i Slovenije najstabilnija su
zapadnoeuropska populacija i temelj za očuvanje smeđeg medvjeda u zapadnoj
Europi.
Ukupna površina rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj iznosi 11.800 km 2 . Nalazimo ga na
području cijelog Gorskog kotara i Like, zapadnom i južnom dijelu Karlovačke županije, Učki i
Ćićariji u Istri, na središnjem i sjevernom dijelu otoka Krka, Žumberačkom gorju, obalnom
pojasu od Bakra do Maslenice, i na međuprostoru masiva Kamešnice, Mosora i Biokova.
Smeđi medvjed izrazito je mobilna vrsta. Životni prostori medvjeda istog spola međusobno
se malo preklapaju, a jedan mužjak pokriva životni prostor više ženki. Prosječna dnevna
kretanja medvjeda oba spola iznose prosječno 1,5 kilometara/dan. Zimi se većina medvjeda
povlači u brlog gdje provodi prosječno oko 80 dana 41 .
Projekt istraživanja smeđeg medvjeda u Hrvatskoj započeo je 1981. godine, a vodi ga
prof.dr.sc. Đuro Huber, sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U sklopu
projekta provode se raznolika istraživanja, a medvjedi se hvataju posebno prilagođenim
41 Studija za razvoj metoda monitoringa velikih zvijeri u Natura 2000 područjima, Veterinarski fakultet,
Zagreb, 2009.
121