Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

komponenti biološke i krajobrazne raznolikosti, što je u najtješnjoj vezi s očuvanjem
kamenitih sredozemnih i polusredozemnih (submediteranskih) pašnjaka.
Ekstenzivno stočarenje na kamenitim pašnjacima kvarnerskih otoka, gdje stoka slobodno, na
otvorenom, pase tijekom čitave godine, osiguralo je opstanak posljednje populacije
bjeloglavih supova (Gyps fulvus /Hablizl./) u Hrvatskoj. Procjenjuje se da im populacija
trenutno na području otoka Cresa broji oko 70 gnijezdećih parova 37 , a na Krku i Prviću oko
20 – 30 parova. Supovi su krovna komponenta otočne hranidbene mreže, a njihov opstanak
izravno ovisi o načinu uzgoja ovaca, njihovom broju kao i o dostupnom broju uginulih ovaca
za hranjenje. Novi veterinarski propisi o obvezi uklanjanja strvina negativno utječu na
populaciju bjeloglavih supova (Camiña 2004), a smanjenje broja ovaca u tradicionalnom
uzgoju, kao i potiskivanje tradicijskog načina uzgoja, izravna je prijetnja opstanku bjeloglavih
supova.
Napuštanjem poljoprivrede i stočarstva stanje se u novije vrijeme počinje mijenjati, pa velike
površine ostaju zapuštene i zarasta ih šikara, prvenstveno šikara bodljikave šmrike
(Juniperus oxycedrus L.), ali i pasdren (Rhamnus intermedius Steud. et Hochst.), drača
(Paliurus spina-christi Mill.), bijeli glog (Crataegus monogyna Jacq.). Na kvarnerskim otocima
stanje je daleko povoljnije što se tiče očuvanja tradicijskih tipova staništa ovisnih o stočarstvu
nego, primjerice, na kvarnerskom kopnenom priobalju, gdje je stočarstvo gotovo u potpunosti
zamrlo.
Izmjeni tradicionalnog krajobraza doprinosi i način gospodarenja neobraslim šumskim
zemljištem, što u pojedinim slučajevima nije u suglasju s tradicionalnim korištenjem zemljišta
radi ispaše stoke. Hrvatske šume d.o.o. u mnogim slučajevima, a često i protivno željama
lokalnog stanovništva, provode programe pošumljavanja neobraslog šumskog zemljišta,
ograđuju ogradama pojedine površine tradicionalnih kamenjarskih pašnjaka i uz pomoć
mehanizacije (riperanjem) sade alohtone alepske i crne borove (Pinus halepensis Mill., P.
nigra Arnold) (problem je najizraženiji na platou iznad Baške) te probijaju ceste (npr. kameniti
plato iznad Baške i Tramuntana).
Zbog težnji za što bržim porastom standarda, ljudi se okreću lakšim načinima privređivanja,
osobito turizmu, što za sobom najčešće povlači probleme prekomjerne apartmanizacije,
betonizacije obale, turističkog napučivanja najudaljenijih, nekad divljih i netaknutih prirodnih
predjela, te druge štetne posljedice po prirodu. Iz djelomično istih razloga napušta se i
tradicionalno držanje stoke, a dodatne probleme lokalnom stanovništvu uzrokuje i alohtona
divljač naseljena na otocima. Alohtona divljač onemogućava normalno odvijanje
tradicionalnih poljoprivrednih i stočarskih djelatnosti, pa su gubici na stoci, a sve češće i na
poljoprivrednim kulturama, sve veći i značajniji.
Najveće štete na poljoprivrednim kulturama i ovcama od alohtone divljači čine divlja svinja
(Sus scrofa L.) na otoku Cresu, Krku i Zeči 38 , zatim jelen lopatar (Dama dama) na Cresu i
Plavniku, medvjed (Ursus arctos L.) na Krku, te čagalj (Canis aureus L.) na Rabu.
Divlja svinja onemogućava normalni prirast janjadi, a tražeći hranu uništava gromače što
omogućuje bježanje stoke iz ograđenih prostora, te ruje tlo, što posljedično uzrokuje
ekscesivnu eroziju. Jeleni lopatari su zbog izuzetno velike količine trave koju mogu pojesti
direktni konkurenti ovcama, za koje se na pašnjacima više često ne nalazi dovoljno hrane.
Medvjedi i čagljevi također predstavljaju prijetnju tradicionalnom ovčarstvu, jer često u potrazi
za hranom ubijaju ovce.
37 Podaci prema Eko Centar Caput Insulae Beli, Prijedlog važnih lokaliteta za ptice na području otoka
Cresa, siječanj 2009.
38 Iako je divlja svinja svojevremno bila unešena i na otok Rab, prema informacijama dobivenim od
lokalnog stanovništva, divlje svinje na otoku više nema.
113