Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

flišnim područjima širi se invazivna drvenasta vrsta - bagrem (Robinia pseudacacia), a u
manjoj mjeri i amorfa (Amorpha fruticosa), primjerice u dolini Drage.
Strane vrste, unesene u novi okoliš, ne moraju uvijek pokazati invazivni značaj. Zanimljiv
primjer je najveći leptir koji danas živi u Europi, japanski sviloprelac (Antheraea yamamai
Guer.), koji je krajem 19. stoljeća donijet iz Japana s namjerom dobivanja svile. Pobjegao je
iz uzgoja i znatno se proširio. Gusjenice se hrane lišćem hrasta i bukve. Na području
Primorsko-goranske županije zabilježen je u Gorskom kotaru. Iako periodički i lokalno može
imati velike populacije, zamjetljive štete na šumskim sastojinama dosad nisu zabilježene
(Kranjčev 2009).
Životinjske vrste zanimljive za lovni turizam i lovstvo (prvenstveno divlja svinja) unesene su
na kvarnerske otoke, i to u najvećoj mjeri na cresko-lošinjsku i krčku otočnu skupinu. Neke
od tih vrsta jako su se razmnožile. Bilo je pokušaja unošenja divljih svinja i na otok Rab. Na
neke otoke uneseni su jeleni lopatari, aksisi i mufloni. Radi se o vrstama čiji način života i
biologija unose velike promjene u krhke otočne ekosustave, koje se sa stanovišta
bioraznolikosti i tradicijskog načina života mogu smatrati nepoželjnima. Problem se pojavio
prije više desetaka godina, a produbio se u posljednjih nekoliko godina. Na otoku Krku
dolazak životinja zanimljivih za lovstvo (kojih ranije nije bilo na otocima) vjerojatno se zbio
sedamdesetih godina prošlog stoljeća (moguće je pretpostaviti da su neke jedinke i same
preplivale uski prolaz Malih vrata i Vinodolskog kanala između kopna i Krka), a na Cresu
osamdesetih godina, kada su unijete divlje svinje i jeleni lopatari.
Dugotrajne rasprave o tome mogu li se medvjed, divlja svinja i čagalj na kvarnerskim otocima
smatrati alohtonim vrstama rezultirale su općeprihvaćenim stavom o njihovoj nepoželjnosti
na ovom osjetljivom otočnom prostoru te se danas ulažu napori za uklanjanje i ublažavanje
štetnih posljedica.
Invazivne vrste - smjernice za naredno razdoblje:
‣ Pratiti pojavu i stanje populacija invazivnih vrsta.
‣ U slučajevima kada je to moguće i opravdano poduzimati mjere za suzbijanje
invazivnih vrsta.
‣ Provoditi edukaciju javnosti o invazivnim vrstama i uključivati javnost u akcije
suzbijanja invazivnih vrsta.
‣ Uspostaviti suradnju s društvima za podvodne aktivnosti radi otkrivanja i eventualnog
uklanjanja invazivnih vrsta u moru.
3.4. Udomaćene zavičajne svojte
Prostor Primorsko-goranske županije od davnina je pod jakim antropozoogenim utjecajima
tradicijskog stočarstva i poljoprivrede. Gorski kotar možda nije tako snažno izložen izraženim
utjecajima domaćih životinja, kao što su primjerice kvarnerski otoci i priobalje, gdje se slika
čitavih krajobraznih cjelina izmijenila zahvaljujući upravo tradicijskom ovčarstvu (kamenite,
od bure i kiše isprane i ogoljene površine otoka Krka, Cresa i Raba).
Tradicionalne udomaćene pasmine kao što su ovca pramenka, ovca škraparica,
sjevernojadranski magarac, siva pčela i dr. još se i danas u većem ili manjem opsegu mogu
pronaći na području Primorsko-goranske županije (Posavi et al. 2003). Druge su udomaćene
stare pasmine na ovom području nažalost potpuno izumrle. Takav je slučaj s (crnim) krčkim
govedom, a slično se dogodilo i s malim, ali vrlo izdržljivim i na oporu gorsku klimu
prilagođenim govedom bušom u Gorskom kotaru. Za razliku od krčkog goveda, čija je
genetska struktura nepovratno izgubljena, buša se nastoji revitalizirati u drugim dijelovima
Hrvatske te postoji mogućnost reintrodukcije na područje Primorsko-goranske županije. U
prošlosti je buša prehranjivala oko 90% seoskih domaćinstava Gorskog kotara. Prema
67