Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

6.3. Lovstvo
Područje Primorsko-goranske županije, većim dijelom obraslo šumama, a dijelom i slabo
naseljeno, pruža idealne uvjete za opstanak raznih vrsta divljači. Velik dio Primorskogoranske
županije čine ruralna područja s izraženim procesima depopulacije, u okruženju
kojih su smještena slabo naseljena prostrana šumska i dijelom ogoljela te poljoprivredno
zapuštena krška područja, danas u raznim sukcesijskim fazama zarastanja šumom. Gorski
kotar, uz Učku i Ćićariju, izdvaja se kao najnenaseljeniji dio Županije i jedno je od najrjeđe
naseljenih područja Republike Hrvatske. Grad Čabar ima, primjerice, gustoću stanovnika tek
15 stanovnika/km 2 , a Općina Mrkopalj još i manje - samo 10 stanovnika/km 2 . Slično je i u
ostalim goranskim gradovima i općinama 39 .
Infrastruktura i infrastrukturni koridori, osim u nekim slučajevima, kao što je „delnički
infrastrukturni koridor“, također su slabije prostorne raširenosti. Staništa divljači u takvim
uvjetima postižu zadovoljavajući ili optimalni bonitet.
Znakovito je da su se na ovim prostorima zadržale populacije gotovo svih, u većini ostalih
europskih područja istrijebljenih ili krajnje prorijeđenih velikih predatora, poput vuka,
medvjeda, risa, čaglja i divlje mačke. Za vidru tijekom istraživanja 2009. godine nije utvrđena
njena prisutnost na ranije utvrđenim staništima duž vodotoka Gorskog kotara. Ove
predatorske vrste, smještene na vrhu hranidbenih mreža, ovisne su uglavnom o biljojedim
vrstama sisavaca i ptica (pored toga, vidra ovisi i o bogatim populacijama slatkovodnih riba),
od kojih su mnoge na popisu divljači.
Raznim vrstama divljači na području Primorsko-goranske županije gospodare lovačka
društva, a gospodarenje je propisano lovno-gospodarskim osnovama. Od autohtone divljači,
na području Primorsko-goranske županije najbrojnije su populacije srne, divlje svinje,
običnog jelena, zeca, lisice, kune, jarebice kamenjarke, lještarke i dr. Od alohtone (unesene
divljači) zastupljeni su: jelen lopatar, jelen aksis, muflon i fazan. Lovne vrste kao što su
divokoza, medvjed, vidra, divlja mačka, mala lasica i jarebica kamenjarka zbog svoje
prorijeđenosti uvrštene su na popis zaštićenih vrsta.
Jedan od najvećih problema koji se tiču lovstva u zaštiti prirode na području Primorskogoranske
županije je već ranije spomenuto unošenje stranih (alohtonih) vrsta u prirodna
staništa. Problem je posebice izražen u posljednjih nekoliko godina na području otoka Cresa,
ali i ostalih kvarnerskih otoka. Reakcija poljoprivrednika je učestalo postavljanje otrovnih
mamaca, od kojih stradavaju i zaštićene vrste poput bjeloglavih supova, a o navedenoj se
problematici detaljnije pisalo u poglavlju Poljoprivreda i stočarstvo (6.1.).
Kod nekih vrsta divljači, a osobito medvjeda i vuka, izražen je problem ugroze populacije
zbog ilegalnog odstrela. Kod medvjeda je moguće naslutiti i ugrozu populacije zbog nerealne
odstrelne kvote, jer postoji velika vjerojatnost da se iste jedinke medvjeda evidentiraju i vode
u različitim lovištima, što dovodi do precijenjene procjene ukupnog broja jedinki. Također
postoji realna mogućnost da se zbog lakšeg dostupa izvorima hrane dio medvjeda, umjesto
u divljini, zadržava bliže naseljenim mjestima, pa se među stanovništvom stječe krivi dojam o
povećanoj brojnosti medvjeda.
Osvrt na projekt očuvanja velikih zvijeri, praćenje populacije i određivanje odstrelnih
kvota
Očuvanje velikih zvijeri (vuka, risa i medvjeda) od interesa je kako za Republiku Hrvatsku,
tako i za Europsku uniju, pa su područja važna za njihovo obitavanje i opstanak uključena u
Nacionalnu ekološku mrežu, a sukladno smjernicama i direktivama Unije potrebno ih je
39
Za usporedbu, prosječna gustoća stanovnika u Primorsko goranskoj županiji iznosi 85,29
stanovnika/km 2 , a u Republici Hrvatskoj 78,49 stanovnika/km 2
117