Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

također uključiti u Europsku ekološku mrežu NATURA 2000. Vuk, medvjed i ris u Republici
Hrvatskoj strogo su zaštićene vrste sukladno Zakonu o zaštiti prirode, odnosno Pravilniku o
proglašenju divljih svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (NN 7/06 i 99/09).
Upravljanje vukom, risom i medvjedom osobito je važno za Primorsko-goransku županiju,
budući da je velik dio područja na kojima obitavaju velike zvijeri smješten upravo na
goranskom području. Uredbom o proglašenju ekološke mreže u Republici Hrvatskoj utvrđeno
je šest područja važnih za očuvanje velikih zvijeri, a za Primorsko-goransku županiju od
posebne je važnosti veća cjelina obilježena šifrom i nazivom "HR5000019 Gorski kotar,
Primorje i sjeverna Lika". Ona obuhvaća gotovo cijeli Gorski kotar i velik dio Hrvatskog
primorja u granicama Primorsko-goranske županije. U sklopu te velike cjeline je za zaštitu i
očuvanje velikih zvijeri od iznimnog značenja i Nacionalni park Risnjak.
Državni zavod za zaštitu prirode započeo je već s pripremama za europske ekološke mreže
NATURA 2000, a usporedo s time, koristeći sredstva iz europskih fondova, tijekom 2009.
godine izrađen je i Plan upravljanja potencijalnim NATURA 2000 područjima važnim za
velike zvijeri, koja, između ostaloga obuhvaćaju i cijeli Gorski kotar. Sukladno smjernicama
Plana, u narednom je razdoblju nužno nastaviti s kontinuiranim praćenjem velikih zvijeri, a
ujedno se predviđa da će bioraznolikost i očuvanost područja biti velik poticaj budućem
razvoju Gorskog kotara, posebno s gledišta turizma koji se zasniva na prisutnosti velikih
zvijeri.
Populacija vuka u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje
Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te se nastavlja na jug Dinarida. U Hrvatskoj je vuk
stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore. Površina stalne
rasprostranjenosti vuka proteže se na 17.187 km 2 (31,9% kopna), a povremeno se pojavljuje
na 6.929 km 2 (12,9% površine kopna). Promjene u veličini površina područja u odnosu na
prethodno razdoblje do 2001. godine posljedica su širenja vukova na nova područja, ali i
boljeg poznavanja populacije vuka u Hrvatskoj.
Vuk je izrazito mobilna vrsta koja živi u čoporima koji koriste terene čija se površina po
regijama u Hrvatskoj kreće u sljedećem rasponu:
• 150 km 2 u Dalmaciji
• 360 km 2 u Gorskom kotaru
• 740 km 2 na Velebitu.
Teritoriji susjednih čopora vrlo se malo preklapaju, a prosječna dnevna kretanja vukova u
Dalmaciji iznose 2,5 kilometara na dan, u Gorskom kotaru 4 kilometra na dan, te na Velebitu
8,1 kilometara na dan.
Posljednjih pet godina, Državni zavod za zaštitu prirode, uz pomoć znanstvenika s
Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, provodi istraživanja te daje izvješće o stanju populacije
vuka. Procjena brojnosti u 2005. godini rezultirala je rasponom od najmanje 160 do najviše
220 jedinki, tj. prosječno njih 190 raspoređenih u četrdesetak čopora. U 2006. godini brojnost
populacije vuka procijenjena je na prosječno 210 jedinki, s rasponom od najmanje 180 do
najviše 240 jedinki, raspoređenih u 40-50 čopora. Rezultat procjene veličine populacije
napravljene 2007. godine dao je okvirni raspon od 180 do 230 jedinki, prosječno njih 205
raspoređenih u pedesetak čopora. Analizom podataka prikupljenih u 2008. godini
procijenjeno je da je populacija vuka u Republici Hrvatskoj stabilna s brojnošću od najmanje
175 do najviše 244 jedinke, što u prosjeku iznosi 209 jedinki koje su raspoređene u
pedesetak čopora. Što se trenda populacije vuka tiče, općenito gledajući bilježi se lagano
pozitivan trend.
118