Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

Zbog geografskih i klimatskih karakteristika, sadašnja situacija u Republici Hrvatskoj ne ide u
prilog opstanku i razvitku cretova. Cretna vegetacija ovdje preživljava na svojoj južnoj granici
rasprostranjenja kao relikt iz postglacijalnog doba koje je imalo znatno drukčije klimatske
uvjete.
Cretovi su u Hrvatskoj zauzimali mala područja, obično kao razbacani mozaik močvara,
vlažnih livada i šuma. Iako svugdje u Hrvatskoj cretovi predstavljaju rijetkost, u Primorskogoranskoj
županiji oni su najzastupljeniji u Gorskom kotaru, jer im tamo klimatske prilike
najviše odgovaraju.
Ombrotrofnih cretova danas u Hrvatskoj nema, izuzev ostatka takvog creta na Trsteniku
(Horvat 1962; Ilijanić i Topić 2002; Topić i Ilijanić 2001), koji se i sam nalazi u uznapredovaloj
sukcesiji prema travnjačkim zajednicama. Nešto je više minerotrofnih i prijelaznih cretova, ali
se i oni, bilo zbog prirodnih procesa zaraštanja, bilo zbog utjecaja čovjeka, nalaze u raznim
stadijima prelaska u travnjačke zajednice. Gubitkom cretova Primorsko-goranska županija i
Hrvatska gube na raznolikosti staništa i bogatstvu biljnih vrsta, posebno s obzirom na
činjenicu da su upravo cretovi (bili) jedina staništa često vrlo rijetkih i ugroženih biljnih vrsta u
Hrvatskoj (primjerice Drosera rotundifolia L., Calla palustris L., Eriophorum vaginatum L.,
Eriophorum gracile Koch ex Roth, Rhynchospora alba /L./ Vahl., Carex davalliana Sm.,
Carex pulicaris L. 14 itd.).
Javna ustanova Priroda je 2006. godine pokrenula postupak zaštite i revitalizacije creta u
Sungerskom lugu (Gorski kotar). Sungerski lug jedino je preostalo poznato nalazište
močvarnog zmijinca (Calla palustris L.) u Republici Hrvatskoj (Topić i Ilijanić 1989).
Također, u sklopu šire zaštite planine Obruč, želi se zaštititi i cret Trstenik kao jedini primjer
ostataka visokog creta na području Primorsko-goranske županije i značajni ledenodobni
preostatak. Upravo je u tijeku (od jeseni 2009. godine) provođenje projekta revitalizacije, koji
se sastoji od sanacije negativnih posljedica melioracije creta (izgradnje odvodnih kanala) u
prošlosti, te posljedica zarastanja šumskom vegetacijom.
VISOKE ZELENI
Visoke zeleni poseban su tip vegetacije i staništa razvijen na području Primorsko-goranske
županije osobito u planinskim predjelima, i to pretežno na vlažnim mjestima na dnu udolina,
jaraka i ponikava. Visoke zeleni lijepo su razvijene u Nacionalnom parku Risnjak te u
Strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene, kao i na Bjelolasici, gdje ih narod zbog ljepote i
šarolikog cvijeća naziva „planinski vrtići“ (Poljak 1974). Osim u već zaštićenim područjima,
staništa visokih zeleni – „planinske vrtiće“ planirano je štititi u sklopu zaštite planinskog
masiva Bjelolasice.
D Šikare
Šikare su u novije vrijeme zauzele značajne površine nekadašnjih zapuštenih travnjaka.
Osobito se osvajanjem novih površina ističu šikare bodljikave šmrike (Juniperus oxycedrus
L.) na kvarnerskim otocima i u priobalju, te kleke (J. communis L.) u kontinentalnim
predjelima (Gorski kotar, Učka). Iako je taj trend nepovoljan za očuvanje bioraznolikosti
travnjaka, treba voditi računa i o zaštiti ovakvog tipa vegetacije, jer su šikare prijelazni, često
samo razmjerno kratkotrajni stadij u procesu sekundarne sukcesije (potrebna je aktivna
zaštita!) prema razvoju šume (Randić 2007). Sredozemni tipovi šikara izdvajaju se
specifičnim živim svijetom (Blondel i Aronson 1999), pa im ubuduće također treba posvetiti
14 Novije spoznaje ukazuju da vrsta Carex pulicaris ipak ne raste u Hrvatskoj, odnosno na cretu
Trstenik kao jedinom dosad zabilježenom staništu u Hrvatskoj (Wallnöfer 2008)
51