Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

glavnih uzroka ovog fenomena. U posljednje vrijeme sve se više kao jedan od ključnih
elemenata u ovoj pojavi u istraživanja uključuju i podaci o klimatskim promjenama.
Sušenje šuma ima izravan učinak na gospodarenje, ali i na bioraznolikost šuma. Poučan je
primjer sušenja jele (najintenzivnije oko 2001. godine) u Gospodarskoj jedinici Kobiljak-
Bitoraj Uprave šuma Delnice, gdje je, zbog lošeg zdravstvenog stanja i sušenja, 48%
realiziranog etata crnogorice izvršeno kao slučajni prihod. Da bi se ta jela mogla izvući,
izgrađena su 24 km novih šumskih cesta, čime je višestruko prebačen propis (bila je
planirana gradnja 2,8 km). Tako je sada otvorenost šuma mnogo veća, što se direktno
očituje na stanje bioraznolikosti tih šuma, posebno na vrste vezane uz jelu i vrste koje
zahtijevaju šume s manjim utjecajem čovjeka.
Posljednjih godina učestale su pojave šumskih požara, napose u priobalnom dijelu Županije,
koji imaju vrlo negativan utjecaj na živi svijet i njegovu obnovu te predstavljaju stalnu
opasnost od erozije tla i pojave goleti, a vrlo nepovoljno djeluju na opću sliku krajolika. Požari
su osobito učestali na južnom dijelu Učke te u priobalju.
Dana 5. kolovoza 2003. godine, požar većih razmjera razbuktao se u autohtonoj borovoj
šumi u dolini Borovici (Borova draga) pod Obručem. U gašenju su sudjelovali zrakoplovi.
Izgorjelo je više od 2/3 šume crnoga bora (Pinus nigra Arnold) i to rijetke autohtone zajednice
crnog bora i endemične trocvjetne mlječike (as. Euphorbio triflorae-Pinetum nigrae (Ht)
Trinajstić 1999 = Chamaebuxo-Pinetum nigrae Ht. 1956), koja je zbog prirodoznanstvene
osobitosti predviđena za zaštitu kao rezervat šumske vegetacije. Iako je spomenuti požar
izazvan ljudskom nepažnjom (vatra pobjegla pri pripremi roštilja na nedozvoljenom mjestu),
potrebno je napomenuti da su se slični (prirodni?) požari ove šume dešavali i u prošlosti, o
čemu izvješćuje Horvat (1962).
Zaštitne šume imaju važnu ulogu u očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Na zaštitne
šume koje služe za očuvanje tla, vodenih tokova, izvorišta važnih za vodoopskrbu i njihovih
slivova, naselja te gospodarskih i drugih objekata, u Primorsko-goranskoj županiji otpada
12.778 ha. Najveće površine zaštitnih šuma nalaze se u šumarijama Crikvenica, Delnice i
Skrad, dakle uglavnom na strmim terenima krša.
Važnu ulogu imaju i zaštitne šume na erodibilnim i nestabilnim terenima na flišu i klastitima.
Primjerice, takve su zaštitne šume oko izvorišta Rječine. Dio šuma zaštitnog tipa na strmim
terenima uglavnom je prema prostornim planovima predviđen za zaštitu, što je u potpunom
suglasju s odredbama važećeg Zakona o zaštiti prirode (dolina Kupe, Rječine i dr.).
Dio šumskih zajednica na području Primorsko-goranske županije odlikuje se malom
prostornom zastupljenošću i rijetkošću u razmjerima cijele Hrvatske, pa ih je i stoga potrebno
štititi. Takve rijetke zajednice su primjerice:
• šuma tise i lipe (Tilio-Taxetum) u Gorskom kotaru,
• „dolomitna“ šuma bukve s proljetnim vrijesom (Erico-Fagetum),
• šuma bukve s kukurijekom (Helleboro-Fagetum) u Gorskom kotaru i osobito na
području planine Obruč, te drugi „dolomitni“ tipovi šuma,
• mediteransko-montana šuma „crne jele“ (Ostryo-Abietetum) na planinama iznad
Vinodola,
• reliktne šume s običnim grabom (Carpinus betulus L.) u submediteranu, te
• ostaci poplavnih šuma (Ulmo-Fraxinetum angustifoliae) u Vinodolu i na otoku Krku.
Osim navedenih, tu su i neke druge prirodoslovno zanimljive šumske zajednice.
Posebne vrijednosti šumskih staništa na području Primorsko-goranske županije jesu i stara
slikovita stabla, od koji su samo neka zaštićena (jela – kraljica šume u Golubinjaku, stara tisa
55