Izvješće o stanju prirode 2005. - Priroda

3.3. Divlje svojte
Na području Primorsko-goranske županije na malom se prostoru isprepliću raznoliki utjecaji i
različite vrste bilja i životinja, te tipična staništa srednje Europe, krša Dinarida, zapadnog i
istočnog Sredozemlja, a na vrhovima Gorskog kotara još se osjeća jak utjecaj alpskog
područja. Sve to pridonosi neobičnom bogatstvu živoga svijeta: flore, faune i gljiva, što je
sistematski prikazano tablicom 4.
Na ovom je području, prema paleontološkim nalazima, bilo pribježište flore i faune (refugij) za
zadnjeg ledenog doba, pa u Županiji nalazimo čitav niz endemičnih vrsta karakterističnih za
hrvatsku obalu Jadrana. Uz Učku, masive Obruča, Snježnika i Risnjaka, endemima su
posebno bogati otoci Krk, Cres i Rab.
Potrebno je napomenuti da se bogatstvo flore i faune očuvalo velikim dijelom i zbog
specifičnih uvjeta života ljudi, njihovih domaćih životinja i tradicijske poljoprivrede. Šumom se
gospodarilo na održivi način, koji je omogućavao održavanje pravilne ravnoteže među biljnim
i životinjskim vrstama. Držanje stoke na otvorenom, osim što je osiguravalo raznoliku
prehranu, omogućavalo je održavanje travnjačkih površina prirodnim, održivim putem, za
razliku od požara koji su štetni jer unište cjelokupnu biljnu masu, a tlo je izloženo eroziji
vjetrom i vodom.
Tradicionalno ovčarstvo na kvarnerskim otocima i činjenica da ovce žive na otvorenom
tijekom cijele godine, stvorilo je neraskidivu i tisućljetnu vezu čovjeka, ovaca i bjeloglavih
supova. Uglavnom zbog napuštanja tradicionalnog ovčarstva, danas su bjeloglavi supovi vrlo
ugrožena vrsta ptica kojima prijeti izumiranje. Početkom 20. stoljeća, bjeloglavi su supovi bili
rasprostranjeni na čitavom području Republike Hrvatske. Danas, ova rijeka, ugrožena i
zakonom zaštićena vrsta grabljivica (strvinara) živi jedino na području Kvarnera (na Cresu,
Plavniku, Krku i Prviću). Bjeloglavi supovi žive u kolonijama, na nepristupačnim liticama
iznad mora. Hrane se strvinama uginulih ovaca i smatraju se „čistačima“ u prirodi, jer zbog
hranjenja strvinama ovaca koje su uginule na otvorenom ne dolazi do raspadanja tijela
životinja koje bi inače mogle postati izvor raznih zaraznih bolesti.
Osim bjeloglavih supova, na kvarnerskim otocima obitavaju i suri orlovi, zmijari, škanjac
osaš, sivi sokol, sokol lastavičar, ćukavice, pčelarice, riđoglavi svračak, primorska trepteljka i
sivi ćuk. Sve su te vrste ptica na popisu ugroženih vrsta u Europi, a u Republici Hrvatskoj
nalaze se na popisu u Crvenoj knjizi ugroženih ptica. 16
Na kvarnerskim otocima izražena je također prisutnost ranjivih i ugroženih vretenaca,
gmazova, ptica i leptira koji žive u jedinstvenim krškim ekološkim sustavima – lokvama. Ta
prostorno mala područja danas se na razini Hrvatske smatraju najugroženijim staništima. U
prošlosti su lokve na kvarnerskim otocima služile za potrebe kućanstava (voda za piće) ili za
napajanje stoke, prskanje vinograda ili pranje rublja, a danas, uslijed napuštanja
tradicionalne poljoprivrede i stočarstva i činjenice da se lokve više ne čiste i održavaju, ta
specifična staništa u kojima žive rijetke biljne i životinjske vrste nestaju. Samo na području
otoka Cresa zabilježeno je danas preko stotinjak lokvi koje bi sukladno Zakonu o zaštiti
prirode, Strategiji i Akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike
Hrvatske te prostorno-planskoj dokumentaciji na regionalnoj i lokalnoj razini trebalo posebno
zaštiti i sačuvati od isušivanja 17 .
Na relativno malom području Županije nalaze se različite morfogenetske, pedološke,
hidrografske, klimatske i vegetacijske zone, ali uslijed modernih civilizacijskih trendova
(napuštanje sela, urbanizacija koja uključuje i čitav niz zahvata na vrijednim i rijetkim
staništima), popisi ugroženih biljnih i životinjskih vrsta postaju sve duži.
16 Sušić, G. i Radek, V.: Bioraznolikost kroz lokve s otoka Cresa, Eko centar Caput Insulae Beli, 2007.
17 Ibidem.
59