Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja

110 111
Srodne duše – dijagnostička, ali i korektivna
tehnika. Nakon iskazivanja svojih stavova, vodi
se diskusija o svim pitanjima. Iz te diskusije
nastavnik izvodi zaključak, prijedloge i sugestije
za dalju akciju. Svoje stavove i emocije učesnici
iskazuju na „termometru stavova“. Ovom
tehnikom je omogućena izuzetno efikasna
dijagnostika na pojedinačnom i grupnom planu.
Osjećanja i gradivo – direktno spaja učesnikove
emocije ili afektivnu sa kognitivnom stranom.
Direktno se obezbjeđuje podrška grupe na koju
pojedinac može da se osloni, snažna motivacija
zasnovana na pripadnosti grupi.
Razlike u sličnostima – evidentira razlike i nalazi sličnosti medu učesnicima, njihovim stavovima ili ciljevima itd.
Poštujemo razlike medu ljudima – oslanja se na igru kao način izražavanja učesnika. Svaka igra u ovoj tehnici
polazi od pretpostavke da se dostojanstvo vlastitog „ja“ može ostvariti samo preko osjećaja tolerancije za druge.
Sve igre služe za konstituisanje grupe, za jačanje intergrupnih relacija i povjerenja.
4.5.2 Osnove primjene metoda grupnog rada
Grupni rad ima važno mjesto u nastavi. Ipak, bez promišljanja o tome što se može – ili ne može – njime postići,
može predstavljati gubitak vremena. Drugim riječima, početna faza planiranja grupnog rada u nastavi jest
pomno promišljanje o tome što se želi postići. Grupni rad bit će pogodan ako su ciljevi nastave u skladu s ovima:
Intelektualni ciljevi:
- uključiti polaznike u istraživanje različitih perspektiva;
- pomoći polaznicima u otkrivanju novih perspektiva;
- naglasiti složenost tema i problema o kojima se u nastavi govori;
- osnažiti aktivno slušanje.
Emocionalni ciljevi:
- osnažiti emocionalne veze između teme i polaznika;
- pokazati polaznicima da se njihova iskustva, ideje i promišljanja vrjednuju.
Društveni ciljevi:
Pismo – pišu grupe, a ne pojedinci. Svaka grupa sama bira problem i temu pisma ili nekog sličnog oblika
pismenog izražavanja, a zatim se čita pred grupom. Posle toga se organizuje rasprava, diskusija čija je svrha da
se nade rješenje za problem iznesen u pismu.
- pomoći polaznicima u razvijanju identiteta grupe;
- osnažiti demokratske načine ponašanja.
(Ledić, J., 2005)
Usaglašavanje ciljeva – cilj je da spoji učesnikove individualne ciljeve sa ciljevima grupe. Diskusija oko
usaglašavanja ciljeva teče u parovima, na nivou grupe ili cjeline. Usaglašene ciljeve je diskusijom moguće dovesti
u vezu sa radom na nastavnom gradivu.
Zajednički ciljevi – izgrađivanje povjerenja – posebna vrijednost je u proceduri ispisivanja veza između ciljeva
grupe i zadate teme. Važno je da ovu vezu učesnici izvedu sami. Način na koji nastavnik izvodi najvažniji cilj je
posebno značajan, jer učesnike uvodi u kognitivnu i grafičku tehniku usaglašavanja ciljeva. Grupna prezentacija
ima poseban značaj jer se grupe izražavaju o tome šta su usaglasili članovi, ali i o tome kako je usaglašavanje
teklo.
Misli, upari, podijeli – nastavnik postavi pitanje, učesnici razmisle svako o svom odgovoru, a zatim sa drugim
učesnikom, svojim partnerom, prodiskutiraju o mogućem odgovoru (mišljenju) na pitanje. Učesnici su tako u
mogućnosti da svoj odgovor korigiraju u diskusiji u paru.
Važno je znati da je uvijek dobro polaznike upoznati s ciljevima i očekivanim rezultatima rada u grupi, tako
da mogu lakše fokusirati svoj doprinos raspravi. Dodatno, najava ciljeva i očekivanih rezultata omogućit će
nastavniku uspostavljanje ravnoteže između vlastitog autoriteta i potrebe za ravnopravnim sudjelovanjem
polaznika u grupnom radu s jedne, i ostvarivanja zadanih ciljeva s druge strane.
Zašto nastavnici vole poučavati u malim grupama:
• neformalna atmosfera – prilika da se polaznici i nastavnik upoznaju;
• mogućnost uvida u situaciju u kojoj polaznik stječe nova znanja,
razumije ideju;
• poticaj koji dobivaju od polaznika;
• veća mogućnost davanja pohvale polaznicima.
Poteškoće koje nastavnici osjećaju pri poučavanju u malim grupama:
• «odmaknuti se» iz centra;
• uspješno voditi diskusiju;
• omogućiti polazniku da vidi nastavnika kao kolegu, poticati ih da ne budu
inhibirani strahom od neznanja;
• započeti raspravu – polaznici se često boje da neće reći pravu stvar u
pravo vrijeme;
• postupati s odgovorima koji ukazuju na slabo znanje ili znanje koje
nije relevantno za temu.
(Ledić, J., 2005)