Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja

48 49
Nikako ne treba prosuđivati u stilu: ‘’Vrlo je loše...’’ i ne sugerirati gotova rješenja. Važan je opći pozitivan
zaključak, pozitivan ukupan utisak: Sve vrijeme provlačiti pozitivan utisak o osobi, koji će ga podstaći na dalji
trud. Mi kritikujemo ono što osoba radi i pravimo razliku između našeg utiska o osobi čiji rad kritikujemo, od
onoga što ona zaista radi. Pokušajmo da subjektivnost svedemo bar na najmanju mjeru, ako već ne možemo
potpuno da je uklonimo.
U obrazovanju je davanje feed-backa veoma važno, pa čak i kad je on u najjednostavnijoj formi. Za dvosmjernu
komunikaciju je povratna sprega neophodna, inače pošiljalac ”tapka u mraku” (npr. nastavnik koji ne može biti
siguran da li su ga slušaoci razumjeli). Kod jednosmjerne komunikacije pošiljalac ne prima feedback – povratnu
informaciju i nije u mogućnosti da odgovori na primljenu poruku – iz bilo kog razloga. Dvosmjerna komunikacija
uključuje pošiljaoca i primaoca, omogućava stalnu razmjenu među njima – provjeru i potvrdu da li je informacija
dobro shvaćena, ostavlja se mjesta za pitanja, objašnjenja, diskusiju.
2.5 Neverbalna komunikacija
Čovjek najveći dio svog vremena provodi u komunikaciji
s drugim ljudima. Međutim, pri govornom komuniciranju,
svaku poruku, osim samih riječi, čine još dvije komponente:
korištenje glasa (ton glasa, njegova boja, brzina
govora, glasnoća, izgovor, pauze u govoru) i korištenje
lica i tijela (mimika i gestikulacija).
Čovjek se pri interakcijama, licem u lice, najviše usredsređuje na svoje riječi, pa zaboravlja kako pri tom njegovi
pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju priču. Neverbalna komunikacija sastoji se od mnoštva znakova od kojih
svaki ima svoje značenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomoću tih znakova i “čitamo” ih kod drugih ljudi, a da
toga nismo ni svjesni. U većini slučajeva čak i ne znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica.
Prva impresija ili prvi utisak se stiču u samo nekoliko sekundi. Dovoljno je da pogledate drugu osobu i gotovo
trenutačno je procjenjujete. Koliko god bilo kratko ovo vrijeme i koliko god se mnogi ljudi suprotstavljali ovom
utisku, činjenica je da u samo nekoliko sekundi stičemo mišljenje o našem sagovorniku na osnovu njegovog
izgleda, držanja, govora tijela, manira, jedva primjetnih gestova. I nastavnik, trener u obrazovanju odraslih
mora o tome voditi računa i ne smije zanemariti činjenicu da svojim izgledom i neverbalnom komunikacijom
šalje značajne poruke svojim polaznicima, naročito stoga što se neverbalnoj komunikaciji više vjeruje nego
verbalnoj!
Prva impresija se brzo i lako stiče, međutim ona se teško mijenja. Neverbalna komunikacija puno je važniji i
kompleksniji aspekt međuljudske interakcije nego što se to na prvi pogled može učiniti, ona često dominira nad
verbalnom. Tijelo ima svoj sopstveni jezik - on može biti u saglasnosti sa riječima - verbalnim jezikom, ali se
može i razmimoilaziti. Problem u komunikaciji može biti uzrokovan razlikom između riječi i govora tijela. Ipak,
istraživanja pokazuju da više vjerujemo tijelu, nego riječima. Kada govorimo, na slušaoce ostavlja utisak:
• 55% govor tijela;
• 38% način kako je rečeno;
• 7% aktualne izgovorene riječi.
Postoje rezultati koji govore u prilog činjenici da je ovaj postotak možda i viši u korist neverbalne i paraverbalne
komunikacije. Razlika između verbalne i neverbalne komunikacije načinjena je jer se smatra da svaka od njih
ispunjava različite funkcije.
Verbalna komunikacija u formi jezika, bolja je za prenošenje logičkih ili apstraktnih ideja. Neverbalna vrši
tri funkcije. Jedan dio našeg neverbalnog ponašanja usmjeren je reguliranju samog mehanizma socijalne
interakcije, drugi dio se odnosi na izražavanje stavova, a treći je vezan za izražavanje emocionalnih stanja.
Mogući odnosi između verbalne i neverbalne komunikacije:
• Neverbalna poruka može zamijeniti verbalnu;
• Neverbalna poruka može dati veću snagu verbalnoj poruci;
• Neverbalna i verbalna su suprotne - dvostruke poruke.
Neverbalno ponašanje se koristi za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti,
podsticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Najznačajniji elementi neverbalne komunikacije za proces
poučavanja i nastave jesu:
Kontakt očima
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA:
Opšti izgled, oblačenje;
Izgled;
Pol, godine;
Mimika, izraz lica;
Oči, pogled (broj, trajanje);
Osmijeh;
Gestikulacija;
Kretanje, držanje tijela;
Način stajanja, sjedenja;
Lični prostor;
Okruženje, namještaj.
PARAVERBALNA KOMUNIKACIJA:
Glas;
Visina tona;
Brzina govora;
Dinamika govora, tempo;
Pauze;
Naglasak;
Dikcija;
Greške.
Kontakt očima je jedan od najčešćih elemenata neverbalne komunikacije i jedan od onih koji najviše govori.
Važna je učestalost, ali i dužina trajanja pogleda. Kad su produžena, ili kad jedna od osoba počne buljiti u