Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja

14 15
1.1 Odraslost
PRIMJERI razlika između djece i odraslih u procesu učenja – razlike u pretpostavkama i obilježjima
(vidjeti Kulić, Despotović, 2004):
U andragoškoj i psihološkoj literaturi ima dosta polemike u vezi sa definiranjem pojma odraslosti, sa
tumačenjem odnosa pojmova zrelosti i odraslosti u okviru kojeg se često promatraju kao sinonimi. Naravno,
pretpostavlja se da je osoba koja je postala odrasla postigla određeni stepen zrelosti u razvoju.
Sintezom teorijskih stavova o problemu odraslosti može se zaključiti da taj fenomen, pored hronološkog
uzrasta koji se mjeri godinama suštinski opredjeljuju konkretne vrste zrelosti (prema, Kulić, Despotović, 2004):
»»
Psihofiziološka zrelost koja se odnosi na zrelost čovjekovog organizma i njegovih funkcija;
»»
Psihološka zrelost koja podrazumijeva optimalno funkcioniranje motorike i psihomotorike, sposobnost
za kontrolu emocija i usaglašenost emocija sa situacijama u kojima se one ispoljavaju, sposobnost
sistematskog učenja i efikasnog korištenja svojih znanja i sposobnosti, psihološku bliskost sa drugim
ljudima i sposobnost da se izbjegnu i prevladaju moguće i stvarne konfliktne situacije u porodici, na
poslu, u životu uopšte i sl;
»»
Socijalna zrelost se odnosi na sposobnost odrasle osobe da uskladi svoje potrebe i postupke sa
potrebama i postupcima drugih ljudi. To suštinsko obilježje socijalne zrelosti se može iskazati u
porodici, na poslu, u različitim socijalnim grupama. Pri tome, veoma je važno preuzimanje
odgovornosti za svoje zahtjeve i postupke, što je jedan od pokazatelja socijalne zrelosti neke osobe;
»»
Profesionalnu zrelost shvatamo kao sposobnost odraslog da kvalificirano obavlja svoj posao i
samostalno zarađuje za život, kako bi osigurao svoju i egzistenciju članova porodice;
»»
Dakle, odrastao čovjek je osoba koju pored hronološkog uzrasta i završenog procesa biološkog rasta,
odlikuje veći ili manji stepen psihološke, socijalne i profesionalne zrelosti.
1.2 Karakteristike i mogućnosti učenja odraslih –
kako odrasli uče?
Učenje je fundamentalni ljudski fenomen. Ljudi uvijek uče (djeca, mladi, odrasli i stari), iako često nisu
svjesni da to čine. Prema tradicionalno pedagoškom shvatanju, učenje je proces sticanja znanja kroz nastavu
i obrazovanje, što je i suviše usko razumijevanje učenja. Fenomen učenja ne odnosi se samo na sticanje
znanja, uče se i intelektualne vještine, kognitivne strategije, motorne vještine, stavovi...Učenje „proizvodi“
promjenu cjelokupne ličnosti i njenog ponašanja.
Pretpostavke o polazniku/učeniku u pedagoškom i andragoškom radu
Pretpost. o polazniku/učeniku Pedagoški rad Andragoški rad
slika o sebi zavisnost samo-umjerenost
iskustvo malo, vrijedno bogat iskustveni spektar
spremnost
bio-psihološki razvoj i socijalni
pritisak
razvojni zadaci i socijalne uloge
vrijeme odložena primjena neposredna primjena
orijentacija u učenju usmjerenost na predmet usmjerenost na problem
Obilježja učenja/podučavanja u pedagoškom i andragoškom radu
Obilježja učenja/podučavanja Pedagoški rad Andragoški rad
klima zavisnost samo-umjerenost
planiranje malo, vrijedno bogat iskustveni spektar
dijagnoza potreba
bio-psihološki razvoj i socijalni
pritisak
razvojni zadaci i socijalne uloge
formulacija ciljeva odložena primjena neposredna primjena
oblik realizacije usmjerenost na predmet usmjerenost na problem
aktivnosti ‘prenošenje’ znanja istraživačke tehnike
evaluacija obavlja nastavnik zajednička redijagnoza potreba
1.2.1 Karakteristike učenja djece i odraslih
• Dijete osjeća svoju ovisnost o odraslima – odrasli su svjesni svoje slobode i samostalnosti;
• Dijete nema bogato iskustvo – odrasli raspolažu rezervoarom akumuliranog životnog iskustva;
• Dječija spremnost za učenje često je povezana sa odnosom sa vanjskim autoritetom – učenje
odraslih je determinirano socijalnim ulogama;
• Dijete odlaže primjenu znanja – odrasli su koncentrirani na učinak (“čemu ovo koristi...?”);
• Dijete usvaja nepoznato – odrasli reinterpretiraju poznato;
• Dijete sebi dozvoljava grešku – odrasli su u stanju anksioznosti i ambivalencije kada je
(formalno) učenje u pitanju.
ISKUSTVO je ključna riječ u učenju odraslih
Na učenje odraslih se gleda kao na kontinuiran proces manipulacije vlastitim iskustvom (iskustveno
učenje). Želeći da apostrofiraju aktivnost onoga koji uči - odraslog, neki autori definišu učenje odraslih kao
proces „pomoću koga se stvara znanje kroz transformaciju iskustva“, ili drugim riječima rečeno „proces
transformacije iskustva u znanje, vještine, stavove, vrijednosti i osjećanja“. Učenje je proces konstrukcije
i/ili rekonstrukcije iskustva, odnosno ličnosti. Smisao učenja u odraslom dobu je, bilo da se manifestira
kao konstrukcija ili rekonstrukcija iskustva, unošenje reda i značenja u svijet u kojem odrasla osoba
funkcionira (misli i djeluje). Na iskustveno učenje (Kolbov model) ćemo se detaljnije vratiti u trećem poglavlju
Priručnika.