Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja

52 53
2.6 Grupna dinamika i upravljanje obrazovnom grupom
Karakteristike svake, pa i obrazovne grupe, su sljedeće:
Postoji mnogo definicija grupe – no jedan od mogućih načina razumijevanja grupe jest upoznati se s njezinim
obilježjima. Dakle, može se reći da je grupa skupina ljudi koja posjeduje sljedeća obilježja:
pregledan broj
Što je grupa manja, međusobni kontakt je intenzivniji. Praćenje pojedinca je više
osigurano.
»»
zajedničku percepciju svog postojanja – članovi su svjesni postojanja grupe i pripadnosti njoj;
»»
potrebe – članovi se pridružuju grupi jer vjeruju da će ona zadovoljiti neke njihove potrebe;
»»
zajednički ciljevi – članovi imaju zajedničke ciljeve ili ideale koji ih povezuju;
»»
međuzavisnost – članovi su međuzavisni, povezani određenim odnosima;
»»
socijalna organizacija – grupa se može promatrati kao društvena jedinica sa svojim normama,
ulogama, pravilima, odnosima moći i emocionalnim odnosima;
»»
interakcija – članovi utječu jedan na drugoga u procesu komunikacije: „osjećaj” grupe postoji i kad
nisu okupljeni na istom mjestu;
»»
kohezivnost – članovi žele pripadati grupi, doprinijeti njenom djelovanju i ciljevima, uključivati se u
njene aktivnosti.
Navedena obilježja indiciraju važne aspekte grupe. Neke skupine ljudi imat će karakteristike grupe i u
situaciji kada ne posjeduju u isto vrijeme sva od navedenih obilježja. Po nastajanju i sastavu, grupe mogu biti
homogene (one koje su sastavljene od članova sa istim ili približno jednakim svojstvima, ujednačavanjem
unutar grupe), heterogene (razlikuju se po nekim bitnim svojstvima ili prethodnim postignućima) ili ad-hoc
(formiraju se u slučajevima kad nije važno da li će grupe biti ujednačene po bilo kom osnovu, obično kad je
potrebno brzo formirati grupe), zatim privremene i trajne, biološke, socijalne i profesionalne itd. Također, mogu
biti formirane prema sposobnostima, zadatku koji imaju, prema interesovanjima, afinitetima itd.
Dobro uvježbane i koherentne grupe uspijevaju da:
• motivišu i aktiviraju svakog člana;
• da razviju samopouzdanje i sigurnost kod svih
članova;
• da razviju empatijske odnose i uvažavanje
drugih mišljenja;
• da ohrabre članove da slobodno i javno
iznose, obrazlažu i brane svoje stavove.
(Vilotijević i Vilotijević, 2007)
2.6.1 Obrazovna grupa
Grupa je osnovna socijalna jedinica u okviru koje se odvija proces nastave i obrazovanja. Kako je Savjet Evrope
ustvrdio, sa edukativne tačke gledišta obučavanje ljudi u grupi podstiče ih da dožive jedinstveno iskustvo koje
može doprinijeti učenju na više načina. Neke od prednosti su:
• Zajedničko učenje i dijeljenje iskustava;
• Učenje jednih od drugih. U „vršnjačkoj” edukaciji ljudi dijele svoja iskustva jedni sa drugima;
• Kao pozitivni modeli mogu uticati na ponašanje i stavove drugih;
• Kreira se okruženje koje predstavlja siguran prostor za učenje;
• U situaciji kada ljudi iz iste organizacije učestvuju zajedno na treningu unapređuje se komunikacija u
organizaciji;
• Upoznavanje novih ljudi i stvaranje novih mreža.
zajednički cilj
zajedničke
norme i
vrijednosti
struktuiranje
relativna
istrajnost
svijest o
NAMA
Ciljevi su ili unaprijed zadati ili grupa zajednički odlučuje o njima.
Statut, propisi/zabrane određuju zajednički život. Norme grupe su za
pripadnika manje-više obavezujuće. Njihovo pridržavanje se na neki način
kontroliše/sankcioniše.
Uzajamni odnosi i rangiranje se mijenjaju i donose kretanja u grupi (dinamika).
Uzroci dinamičkih procesa su pristupanje u grupu i odlazak iz nje, unapređenje,
premještaj.
Za formiranje grupe su neophodni vrijeme i podrška.
Zajedničke aktivnosti doprinose stvaranju osjećaja solidarnosti. To se recimo
ispoljava istupanjem članova u okruženju (spoljni kontakti), ali i u unutrašnjim
kontaktima. Svijest o NAMA često dovodi do toga da se sopstvena grupa doživljava
uspješnijom od ostalih.
Iznoseći argumente protiv sinonimne upotrebe termina „grupa” i „tim”, autori navode da grupa postaje tim kada:
• njeni članovi imaju osjećaj da im njihov sopstveni rad pripada, kao i osjećaj posvećenosti
zajednički postavljenim ciljevima;
• postoji opšte razumijevanje o tome da se lični i timski ciljevi najbolje mogu dostići uz pomoć
uzajamne podrške;
• svi učestvuju u procesu donošenja odluka;
„Ponašanje u grupi varira od potpunog haosa do
sjajnog uspjeha, ali sve je jasnije da grupe imaju
najveći uspjeh kada postanu produktivnije jedinice
koje se zovu timovi“ – Maddux.
• svojim ličnim znanjima, kvalitetima i stručnošću članovi doprinose uspjehu rada;
• postoji atmosfera povjerenja i ohrabrivanja da se izraze ideje, mišljenja, neslaganje, osjećanja
i pitanja, a članovi pri tome ulažu napore da se međusobno razumiju;
• članovi se podstiču da razviju svoje vještine i da ih primjenjuju u toku rada;
• konflikti se smatraju normalnim aspektom interakcije i mogućnošću za razvoj novih ideja,
kreativnosti i napretka.
(T-Kit, 2002)