Naknadno sticanje osnovnog obrazovanja

44 45
• “Popravljamo, dotjerujemo” ono što je
sagovornik rekao;
• Uvodimo novu temu da bismo se
oslobodili prethodne;
• Ne toleriramo pauze u govoru.
2.3 Asertivna komunikacija
Kada su u pitanju stilovi komunikacije, postoji nekoliko
osnovnih pristupa ili „stilova“:
“Ništa na svijetu ne može zaustaviti pojedinca sa
ispravnim mentalnim stavom da postigne svoj cilj; ništa
na svijetu ne može pomoći pojedincu sa pogrešnim
mentalnim stavom.“ W.W. Ziege
• direktno agresivna komunikacija: ona je autokratska,
arogantna, bezosjećajna, netolerantna, tvrdoglava i
pomalo diktatorska, ponekad i veoma gruba, makar i
samo verbalno. To je dosta arhaičan oblik ponašanja,
koji karakteriše bezobzirnost prema drugima,
potreba za kontrolom i iskazivanjem nadmoći, a često
i povređivanje drugih;
• indirektno agresivna komunikacija: takođe se odlikuje
odsustvom brige za druge i njihovim povrjeđivanjem, ali
indirektno, u nešto prikrivenijoj formi; ona je sarkastična,
dvosmislena, insinuira, vješto se koristi manipulacijom i
izaziva krivicu;
• pasivno-agresivna komunikacija: nju generalno karakteriše pasivno suprotstavljanje zahtjevima
radnog i socijalnog okruženja, praćena je odugovlačenjem, tvrdoglavošću, mrzovoljnošću i neefikasnošću.
Osoba može da jadikuje, da izražava bespomoćnost, pasivna je, neodlučna, pravda se ili se potpuno
povlači. Ovakvo ponašanje potječe od nesposobnosti da se ljutnja i frustracija izraze na zdrav način;
• pasivna ili defanzivna komunikacija: podrazumijeva potpuno povlačenje, odustajanje od svojih potreba,
žrtvovanje i kada to nije potrebno. Pasivna osoba stavlja tuđe potrebe ispred svojih, zanemaruje svoja
prava, nastoji da se dopadne drugima. Često se osjeća i ponaša inferiorno, procjenjujući druge kao više
vrijedne, a sebe kao manje vrijednu osobu. Cilj pasivne osobe je da zadovolji druge i da po svaku cijenu
izbjegne konflikte i eventualno odbacivanje;
• asertivna komunikacija: ona je direktna, iskrena, prihvatajuća, odgovorna i spontana; njome se jasno
iznose sopstveno mišljenje, osjećanja i želje, ali bez osjećaja straha i krivnje. To se radi na način koji ne
povrjeđuje prava drugih – pristojan i ljubazan, ali ipak odlučan. Ovo je vođenje računa o tuđim pravima i
o svojim pravima, usmjereno je ostvarenju cilja, ali i očuvanju odnosa.
KOM. STIL EMOCIJE PONAŠANJA MISLI
Pasivan
Agresivan
Asertivan
potisnuta ljutnja
eksplozivan bijes
adekvatne emocije koje
kontrolira kroz misli i
ponašanja
Asertivna komunikacija je sposobnost da se
izraze pozitivne i negativne ideje i osjećanja
na otvoren, iskren i direktan način. Ova
vrsta komunikacije istovremeno priznaje i naša
sopstvena prava i prava drugih. Ona nam
dozvoljava da preuzmemo odgovornost za
sebe i svoje akcije, bez prosuđivanja ili
optuživanja drugih ljudi. I najzad, ona
nam dozvoljava da se konstruktivno
konfrontiramo i pronalazimo zajedničko
zadovoljavajuće rješenje tamo gdje postoji
konflikt.
2.3.1 Tehnike asertivne komunikacije
bijeg, loše uključivanje,
manipulira drugima
verbalno i fizički napada
sugovornika, pretjerano
kompetitivan
traži kontakte sa drugima
ali poštuje tuđi prostor
Osjećaj manje vrijednosti,
preispituje vlastite
vrijednosti, osobine i
postupke
misli da se mora napadati
ili te drugi napadnu,
određuje vlastitu
vrijednost na temelju
postignutih rezultata
misli o samopoštovanju i
uvažavanju drugih
assertive – izričan, uporan
Asertivnost je odbrana sopstvenih legalnih prava, ali bez narušavanja prava drugih ljudi. Na ovaj način
mi branimo svoje interese, ne odustajemo od svojih prava (ne povlačimo se, ali i ne napadamo) i tražimo
da naša prava budu zadovoljena, ali bez ugrožavanja drugih. Mi u stvari brinemo o sebi ali i o drugima,
jer ih ni u jednom trenutku ne ugrožavamo. Asertivnost je jedna riječ za čojstvo i junaštvo.
1. Zauzmite stav – i tjelesno i verbalno, budite čvrsti i odlučni, tražite ono što želite i na što imate pravo.
Nemojte lako odustati! Koristite tehnike aktivnog slušanja – pitajte, rezimirajte, parafrazirajte.
2. Slanje JA-poruka je veoma efikasna tehnika. Njome se izražavaju lična osjećanja, objašnjava se kako
nečije ponašanje ili postupci utiču na nas, ali se pri tome druga osoba ne optužuje, ne napada i ne
povređuje. Smanjuje se na minimum negativno vrjednovanje sugovornika i govori se o sebi u određenoj
relaciji ili situaciji, ali se odnos ne određuje niti osuđuje unaprijed. Jasno se izražava potreba i želja.