Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Olga Popović–Obradović<br />
teško pomirljivih koncepcija o osnovama na koje treba postaviti pravno ureñenje<br />
odnosa izmeñu države i oblasti kao najviših jedinica lokalne vlasti” –<br />
unitarne, manje ili više centralizovane, i federativne države. 13 Zatim, ličnost<br />
Stojana Protića, jednog od ključnih ljudi Narodne radikalne stranke i jednog<br />
od “najboljih znalaca ustavnog prava koje je Radikalna stranka ikad imala”<br />
(Slobodan Jovanović). Najzad, “Protić je u odnosu na većinu srpskih političara<br />
pokazao viši stepen zrelosti”. 14 Prema maksimalističkim zahtevima<br />
centralističkog bloka, koji su činili Radikalna i Demokratska stranka,<br />
ustavni nacrt Stojana Protića predstavljao je neprihvatljiv kompromis. A,<br />
ustvari, “ne želeći federaciju, Protić je pokušao da snagu posebnih državnopravnih<br />
zahteva ukroti”, i to tako “što će državnu politiku – za koju je do<br />
kraja svog života bio uveren da treba da bude delo Radikalne stranke –<br />
saobraziti jugoslovenskoj nacionalno-političkoj stvarnosti, ali samo u onoj<br />
meri koju je smatrao neophodnom i dovoljnom”. 15<br />
Pravni položaj pokrajina u državi Protić je smestio u okvire svojih<br />
“političko-doktrinarnih opredeljenja uobličenih još za vreme kada je Srbija<br />
živela pod apsolutizmom Obrenovića”. 16 Ta su se opredeljenja temeljila na<br />
ustavnosti, parlamentarizmu i lokalnoj samoupravi: “Sasvim daleko od<br />
modernih, posleratnih političko-filozofskih i državno-pravnih koncepcija”.<br />
U zaključku svoje magistarske teze Olga Popović–Obradović je<br />
otvorila dva pitanja. Prvo, da li je ustavni nacrt Stojana Protića, s obzirom<br />
na veliku ulogu koju je imao u stranci i na njegov nezavidan kraj, 17 bio<br />
dokaz spremnosti stranke “da se trezvenije suoči sa složenošću nacionalnog<br />
problema nove, jugoslovenske države”, 18 ili je “strogo centralistički kurs u<br />
politici držanog ureñenja u suštini bio jedina postojeća i jedina moguća<br />
solucija u krilu ove stranke, dok je Stojan Protić bio samo usamljeni<br />
13 Isto, str. 102.<br />
14 Isto, str. 103.<br />
15 Isto.<br />
16 Isto, str. 105.<br />
17 Stojan Protić (1857–1923), jedan od osnivača Narodne radikalne stranke i njen<br />
ideolog. Narodni poslanik i ministar u više vlada Kraljevine Srbije. Da bi oslabio Pašićev<br />
uticaj, regent Aleksandar je njemu poverio mandat za sastav prve jugoslovenske vlade (7.<br />
XII 1918 – 16. VIII 1919). Zbog nacrta ustava, u kome je predviñao obrazovanje<br />
samoupravnih oblasti, uglavnom u istorijskim granicama, došao je u sukob sa Pašićem i<br />
izgubio regentovu podršku. Osnovao je stranku Nezavisnih radikala i pokrenuo list<br />
“Radikal”, boreći se sa Pašićem, izgubio je uticaj. Nije izabran ni za narodnog poslanika u<br />
Kruševačkom okrugu, u kome je decenijama biran ogromnom većinom.<br />
18 Olga Popović, Stojan Protić i ustavno rešenje nacionalnog pitanja u Kraljevini<br />
SHS. Savremena administracija, Beograd, 1988, str. 106.<br />
20<br />
Kakva ili kolika država<br />
pojedinac”... 19 Drugo, da li je i Protićev ustavni nacrt mogao biti osnova<br />
“pronalaženja sporazuma sa hrvatskim i slovenačkim grañanskim<br />
strankama”. 20 I jedno i drugo vodilo je u istraživanje nacionalnog pitanja<br />
jugoslovenskih naroda, pre svega hrvatskog.<br />
Nikola Pašić i Stojan Protić razlikovali su se u taktici ali ne u<br />
strategiji. Pašić je bio dosledniji: “Kad govorismo o ustavu neki naši ljudi<br />
(Stojan Protić – L. P.) su tražili da se Hrvatima da neka vrsta samostalnosti.<br />
Srbija koja je toliko žrtvovala za ovo osloboñenje i ujedinjenje nije mogla<br />
na to pristati. Mi nismo želeli da oni budu sluge, ali morali smo staviti do<br />
znanja da smo mi Srbi bili ti, koji smo izvojevali slobodu i omogućili<br />
ujedinjenje“. 21<br />
Iako se u godinama posle odbrane magistarske teze u svojim radovima<br />
bavila pitanjima vezanim za prvi ustav Kraljevine SHS, Olga Popović–<br />
Obradović nije nastavila istraživanja u tom pravcu. 22 Ona se okrenula<br />
početku XX veka, idući i unatrag i unapred. Nju je najviše zaokupljalo<br />
razdoblje od sticanja državne nezavisnosti (1878) do dinastičkog prevrata<br />
(1903), pa do početka Prvog svetskog rata (1914). Posmarano u celini, delo<br />
Olge Popović–Obradović deluje kao realizacija nekog unapred postavljenog<br />
plana. Takvim ga, meñutim, čini logika istraživanja.<br />
Kao magistar, Olga Popović–Obradović je, 1987. godine, izabrana za<br />
asistenta na Katedri za pravnu istoriju Pravnog fakulteta. U toku<br />
osamdesetih godina je, u dva navrata, boravila na stručnom usavršavanju u<br />
Francuskoj. 23 Govorila je francuski i engleski jezik.<br />
Posle više varijanti, doktorsku tezu je prijavila pod naslovom<br />
Parlamentarizam u Kraljevini Srbiji 1903–1914. godine. Istraživanja i<br />
pisanje teze trajali su skoro deset godina. Prijateljima i kolegama činilo se<br />
da tome nema kraja. Ali, oni koji su bili u toku sa svakom etapom rada Olge<br />
Popović–Obradović bili su strpljiviji. Ne samo zato što su osećali da je u<br />
deceniji krize, ratova i raspada jugoslovenske države, Olga Popović–<br />
19 Isto.<br />
20 Isto.<br />
21 Branislav Gligorijević, Parlamentarizam i političke stranke u Jugoslaviji (1919–<br />
1929), Beograd, 1979, str. 281. V. Olga Popović, Branislav Gligorijević, Parlament i<br />
političke stranke u Jugoslaviji (1919–1929), Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1980, br.<br />
3–4.<br />
22 V. Bibliografija radova Olge Popović–Obradović. Naučni radovi: 1, 2, 3.<br />
23 École des hautes études en sciences sociales u Parizu: od novembra 1981. do<br />
marta 1982. kao stipendista francuske vlade i od decembra 1988. do marta 1989. kao<br />
stipendista Fonda za nauku.<br />
21