Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Olga Popović–Obradović<br />
velika inspiracija. Odatle stav prema Jugoslaviji kao tvorevini Evrope i<br />
evropskoj tvorevini, prema tome kuda treba da se kreću njeni delovi posle<br />
nesrećnog grañanskog rata.<br />
Porodični okviri našeg prijateljstva, dragi ljudi njene i moje porodice,<br />
Ivan, bili su fina mreža uzajamne naklonosti i poštovanja, ono što je učinilo<br />
naše prijateljstvo vrhunskim kvalitetom našeg života. Tu su zauvek bili<br />
zacrtani na našim srcima ljudi kojih više nema, moj i njen otac, toliko lepih<br />
trenutaka koje smo podelili sa njima.<br />
U škrinji sećanja, velikoj škrinji moje memorije života, nalazim<br />
snagu i radost, ljubav i tugu, da iscrtam intimni portret prijatelja koga više<br />
nema. Taj portret je obojen srećom i tugom, radošću i bolom. Dragi Olgin<br />
lik koji izvire ispred mene i priziva prve od tolikih dana zajedničkog učenja,<br />
razgovora i rada. Način na koji smo izgrañivali vlastite stilove, tumačili<br />
estetske doživljaje, percipirali ljude, sticali znanje, iskustvo. Lik jedne<br />
otmenosti koja je uvek postojala u njoj i koju je kasnije samo usavršavala.<br />
Gordost u liku i stasu, i blagost i radoznalost u pogledu očiju. Osećaj za<br />
boje i smelost u njihovom izboru. Težnja ka fizičkoj i duhovnoj eleganciji.<br />
Koliko upijenih i podeljenih estetetskih doživljaja je imao naš zajednički<br />
boravak u Parizu davne 1987. godine. Šetnje po kejovima po Saint Louis-u,<br />
sladoled kod Mabillon-a koji je toliko volela. Prošetaj večeras do tamo i<br />
pojedi jedan za mene, rekla mi je u našem poslednjem telefonskom<br />
razgovoru. Naša večernja sedenja na Quai Montebello (posle arhiva i<br />
biblioteke), njena ispijanja esspresoa i moj un demi. Njeno otvoreno<br />
podleganje šarmu i snazi grada, iza njega ogromna snaga doživljaja svega.<br />
Zatim anemone na prozoru moje bolničke sobe, radost što drži moje dete u<br />
rukama. Ovome se nisam nadala, reči koje je izgovorila kada ju je prigrlila<br />
na grudi. Ponos kad bi razmenili pohvale i podršku u radu, sjaj njenih<br />
knjiga kroz Latinkine analize i predstavljanja. Njena očaranost pogledima<br />
nežnosti, Draginim * i mojim, na tek roñenu Bojanu. Olga za klavirom dok<br />
peva jednu od svojih omiljenih pesama. Poslednje tihe poruke koje mi je<br />
uputila.<br />
Suza u oku, tuga u srcu i poslednji pogled na dragi lik, sa cigaretom u<br />
rukama uz kafu.<br />
* Dr Drago Roksandić, prim. prir.<br />
554<br />
Kakva ili kolika država<br />
3.<br />
Dr Dunja Melčić,<br />
Frankfurt na Majni<br />
Olga u mom srcu<br />
Na početku je bila ideja jednog projekta. Vrlo maglovita i neizvjesna.<br />
Osnova projekta je bila internacionalna suradnja sa Max-Planck institutom<br />
za europsku pravnu povijest u Frankfurtu kao njezinom incijatoru i okosnici.<br />
Direktor instituta mi je rekao otprilike, “e, sad kad je srušen Milošević<br />
moguća je znanstvena suradnja”. U tomu se što implicite podrazumjevalo<br />
što bilo otvoreno rečeno da znanstvena suradnja odgovarajućih njemačkih<br />
krugova sa zemljama bivše Jugoslavije, kao recimo Hrvatskom, nije<br />
dolazila u obzir sve dok je zbog diktatora u Beogradu nemoguća sa<br />
Srbijom. Projekt nije zaživio – iako nevezano sa spomenutom morbidnošću.<br />
U toj početnoj fazi meni namjenjena funkcija je bila izviñačka. Opće<br />
smjernice projekta o “europskim diktaturama” bile su formulrane super<br />
sofisticiranim jezikom i nakljukane masom modernih i pomodnih<br />
znanstvenih termina – to tako mora kad se traže financijska sredstva od EUgremija<br />
(a često se bez njih ne može niti u Njemačkoj pokrenuti nikakav<br />
istraživački projekt). Jedno težište je trebalo biti na ekonomiji i pravu – ako<br />
sam dobro shvatila i toga se dobro sjećam – kao sistemski kormilarećeg<br />
područja u centru nacističkih planova odnosno realizacije kolonističkih<br />
pretenzija, a drugo na kolaboracionističkim režimima u pokorenim<br />
zemljama i odgovarajućoj zakonskoj prilagodbi njemačkoj ekonomskoj<br />
hegemoniji. Moj izviñački zadatak se sastojao u iznalaženju “ekipe”<br />
znanstvenika sa područja bivše Jugoslavije odnosno potencijalnih suradnika<br />
na tom projektu. Iako sam mogućnost da bi se bilo gdje bilo tko već bavio<br />
tako zacrtanom problematikom sasvim isključila, počela sa se raspitiv ati o<br />
555