09.01.2014 Views

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Olga Popović–Obradović<br />

podršku. Tek to će značiti da je srpski velikodržavni program poražen, a sa<br />

njim i etnonacionalistička ideologija na kojoj on počiva. U meñuvremenu,<br />

podmukli nacionalizam i ideja Velike Srbije, makar i bezuba, nastaviće da<br />

usisavaju energiju i kradu budućnost pojedincima i narodima na ovom<br />

prostoru. Kako zasad izgleda, to će još potrajati.<br />

Istinskog suočavanja sa prošlošću u Srbiji zapravo i nema. Koliko<br />

god evidencija o zločinu bila stravična i koliko god Haški tribunal bio<br />

efikasan, Srbija se svojom odgovornošću ne bavi i u tom pogledu ostavlja<br />

utisak potpune ravnodušnosti. Stvari su postavljene naglavačke. Umesto u<br />

kontekstu odgovornosti, o Haškom tribunalu se govori u kontekstu novca i<br />

investicija. Moralna dimenzija se potpuno isključuje, svesno i namerno, i sa<br />

vrha vlasti neprekidno se šalje jedna ista poruka: nas ne interesuju dela koja<br />

se stavljaju na teret haškim optuženicima, kao ni optuženici sami; interesuje<br />

nas jedino novac koji za njihovo izručenje možemo dobiti. U ovakvom,<br />

imoralnom ključu, koji se u krajnjoj liniji svodi na svojevrsnu trgovinu<br />

ljudima i njihovim sudbinama, tretira se i izbeglički problem – ne kao<br />

pitanje povratka nego kao trgovački posao. I za haške optuženike i za<br />

srpske izbeglice – a i jednih i drugih je znatan broj – mogao bi se dobiti<br />

neki novac. A kada se pri takvom računu još za Srbiju svojataju imovinska<br />

prava tih izbeglica onda je posredi isti onaj rezon po kome je Srbija<br />

svojevremeno svojatala sela i gradove u kojima ovi nesretni ljudi imaju<br />

svoje domove. U takvoj situaciji, razgovor o političkom projektu i njegovoj<br />

povezanosti sa zločinom, odnosno razgovor o političkoj i moralnoj<br />

odgovornosti, praktično je nezamisliv.<br />

U meñuvremenu, nosioci projekta, pošteñeni pitanja odgovornosti u<br />

sopstvenoj sredini, rekonsoliduju svoju poziciju u društvu i s nesmanjenom<br />

predanošću nastavljaju da promovišu temeljne tačke projekta, a na prvom<br />

mestu etničke granice kao legitimacijski osnov državnog ustrojstva<br />

Balkana. U tom cilju i dalje se neguje mit o tzv. komunističkim ili<br />

avnojevskim granicama kao izmišljenim. Na temelju tog mita, tog tipičnog<br />

istorijskog falsifikata, i danas se u Srbiji osporavaju istorijom utemeljeni,<br />

jasno prepoznatljivi identiteti svih bivših konstitutivnih činilaca<br />

jugoslovenske federacije. Veći deo intelektualnog i dobar deo političkog<br />

potencijala Srbije nakon 5. oktobra, uključujući tu i onaj koji bi se samo<br />

uslovno mogao nazvati duhovnim a čiji su nosioci uticajni krugovi u<br />

Srpskoj pravoslavnoj crkvi – angažovan je na negovanju kolektivne svesti u<br />

kojoj osporavanje legitimnosti “avnojevskih” u ime etničkih granica<br />

predstavlja političku normalu, isto onako kao i onda kada je na temelju<br />

takve svesti poveden rat. Jer – kako kaže jedan istoričar – “kada Zapadna<br />

472<br />

Kakva ili kolika država<br />

Evropa izgubi svoj sadašnji misionarski apetit za grañenje hibridnih nacija,<br />

oličen u Petriču, Ešdaunu, Hakerupu, Štajneru i sličnima, Srbi treba da budu<br />

spremni za reviziju svog poraza”. Pod pokroviteljstvom profesionalne<br />

istoriografije odvija se dosad neviñeni revizionizam u istoriografiji, čiji je<br />

glavni cilj obezvreñivanje antifašističkog nasleña, a glavna okosnica<br />

primitivni antikomunizam i rehabilitovanje četništva kao najprečišćenijeg<br />

istorijskog oblika etnonacionalne velikodržavne ideologije. Ali još<br />

značajniju ulogu od istoriografije, u ovom trenutku ima Crkva, kao<br />

institucija koja simboliše ideju svesrpskog jedinstva i koja, nakon vojnog i<br />

političkog sloma nastoji da duhovno, kulturno i politički zaokruži onaj<br />

prostor koji usled ratnog poraza nije zaokružen državno, odnosno – kao u<br />

slučaju Crne Gore – nije zaokružen na željeni način. S obzirom na znatan<br />

uticaj koji ima u narodu, u nju se polažu velika očekivanja, pa Crkva u<br />

svom poslu uživa snažnu logističku podršku države i vojske. Izbegavši<br />

pitanje sopstvene odgovornosti za rat i zločine koji su u njemu počinjeni,<br />

Srpska pravoslavna crkva, koja je svoj politički uticaj revitalizovala već<br />

dolaskom Miloševića na vlast, nakon 5. oktobra očevidno teži, i na dobrom<br />

je putu da uspe, da tom uticaju pribavi adekvatnu institucionalnu formu.<br />

Ideal kome otvoreno teži jeste uspostavljanje državne crkve.<br />

Ukratko, ono što je dovelo do rata – osporavanje zatečenih i pokušaj<br />

uspostavljanja novih državnih granica po etničkom principu – ponovo se<br />

nudi kao formula za budućnost. Raspad Jugoslavije u toj formuli predstavlja<br />

samo prvu etapu u velikom projektu rekonstrukcije čitave regije po<br />

etničkom načelu. Postpetoktobarska Srbija iz dana u dan pruža za to nove<br />

dokaze.<br />

Iako ni izdaleka toliko opasan niti pak tako sveobuhvatan kao u<br />

vreme kada se u njegovo ime ratovalo, srpski velikodržavni program je i<br />

danas ugrañen u državnu strategiju Srbije. Uvek iznova aktualizovan kada<br />

je otvoreno srpsko državno pitanje, taj program je aktuelan i sada – iz<br />

jednostavnog razloga što raspad Jugoslavije još nije okončan iako je<br />

Jugoslavija odavno prestala da postoji. Ovih dana nestala je još jedna<br />

ovdašnja državna tvorevina, stara nekih desetak godina – SRJ, da bi<br />

ustupila mesto jednoj novoj, koja će se zvati Srbija i Crna Gora, a koja će<br />

po svoj prilici trajati mnogo kraće od prethodne. Uz svesrdnu pomoć<br />

meñunarodne zajednice odlaže se trenutak okončanja procesa raspada<br />

Jugoslavije i, slično kao početkom 90-ih, podržavaju se propale i<br />

nelegitimne državne tvorevine i projektuje državna mapa koja predstavlja<br />

nasilje nad realnošću. Šta je drugo ako ne nasilje nad realnošću insistiranje<br />

na meñunarodnopravnom subjektivitetu državne tvorevine sastavljene od tri<br />

473

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!