Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
IV<br />
Olga Popović–Obradović<br />
MIT O ZAČECIMA SRPSKOG PARLAMENTARIZMA<br />
1903–1914: "ZLATNO DOBA" SRPSKE DEMOKRATIJE<br />
11.<br />
Zablude o "zlatnom dobu" *<br />
Mit o političkom režimu u Srbiji 1903–1914. danas se ponovo<br />
aktuelizuje da bi se u njemu našao oslonac tezi o autentično demokratskom<br />
karakteru srpske državotvorne ideje i njenoj evropskoj liberalnoj<br />
orijentaciji. Njegova politička upotreba u ovom trenutku je možda opasnija<br />
nego ikad.<br />
Oživljavanje interesa za našu noviju prošlost, koje traje već više<br />
godina, dobilo je u poslednje vreme jednu novu dimenziju – jačanje svesti o<br />
neophodnosti (re)interpretacije sopstvene istorije sa pozicija jasne kritičke<br />
distance. Poraz političkih projekata zasnovanih na istorijskim<br />
reminiscencijama, a pre svega njegove tragične posledice koje su ugrozile<br />
život svakog pojedinca i nacije u celini, stvorili su plodno tle za buñenje<br />
sumnji u mnoge duboko ukorenjene istorijske predstave, a time i<br />
prijemčivost javnosti za njihovo preispitivanje. Taj poraz je, naime, učinio<br />
evidentnim činjenicu da je rasterećenje naše istorijske svesti od mitova,<br />
fikcija i predrasuda zapravo naš vitalni interes.<br />
Tipični istorijski mit<br />
Jedan od predmeta pojednostavljenog, neretko i netačnog tumačenja<br />
naše novije istorije predstavlja srpsko demokratsko iskustvo u okviru kojeg<br />
* Republika, Glasilo grañanskog samoosobañanja, Beograd, 1–15. 05. 1995.<br />
224<br />
Kakva ili kolika država<br />
se kao posebno značajno izdvaja razdoblje važenja liberalnog ustava Srbije<br />
od 1903, odn. parlamentarnog sistema vlasti koji je pod tim ustavom bio u<br />
primeni do Prvog svetskog rata. Reč je o političkom režimu izgrañenom<br />
posle ubistva poslednjeg Obrenovića, režimu za koji se osnovano može reći<br />
da u najvećoj meri predstavlja delo srpskih političkih stranaka, a meñu<br />
njima pre svega onih koje su činili radikali. Ovi su, naime, organizaciono<br />
jedinstveni do kraja 1904, a nadalje podeljeni u dve stranke – stranku starih<br />
i stranku samostalnih radikala – tokom čitavog razdoblja uživali podršku ¾<br />
biračkog tela Srbije. Tesno povezana sa najšire prihvaćenim, a ničim<br />
utemeljenim sudom o radikalima kao o "prvoj, a može biti i jedinoj pravoj<br />
grañanskoj stranci u Srbiji", u našoj se svesti, bezmalo čitav jedan vek,<br />
održava predstava o režimu koji su oni izgradili 1903–1914. kao o "zlatnom<br />
dobu" slobode i parlamentarne demokratije. Kao i pomenuti sud o srpskim<br />
radikalima, ova se predstava može svrstati u red tipičnih istorijskih mitova.<br />
Uvoñenje liberalnih političkih institucija i opredeljenje za parlamentarni<br />
sistem vlasti uzeti su kao dokaz postojanja liberalno demokratskog režima u<br />
praksi, iako već i elementarno istraživanje ovog razdoblja ukazuje na to da<br />
u Srbiji početkom XX veka nisu bile ostvarene čak ni osnovne pretpostavke<br />
ovog tipa režima.<br />
Grañanski karakter Radikalne stranke izvodi se uglavnom iz<br />
činjenice da se voñstvo ove stranke, još početkom devete decenije XIX<br />
veka, opredelilo za parlamentarizam, koji predstavlja jednu od<br />
najznačajnijih pravno-političkih tekovina liberalnom ideologijom prožetog<br />
evropskog grañanstva i čija sama suština počiva na principima grañanskog<br />
individualizma i političkog pluralizma. Meñutim, kako to najnovija<br />
istoriografska istraživanja pokazuju, bezrezervno poverenje ogromne većine<br />
naroda u Srbiji, koje je Jovan Žujović nazvao "fanatičkom verom u<br />
radikalizam i njegove prvosveštenike", Radikalna stranka nije zadobila<br />
prihvatanjem već, naprotiv, eksplicitnim odbacivanjem liberalne ideologije,<br />
kao reakcionarne i nedvosmislenim, programskim opredeljenjem za<br />
egalitarizam i kolektivizam kao temeljne principe društvene i državne<br />
organizacije. Značajnu ulogu u pridobijanju masa pritom je imala još jasno<br />
antievropska, istočno-pravoslavna civilizacijska orijentacija ove stranke.<br />
Svojim programom zasnovanim na principima udruženog rada i<br />
samouprave, kao i svojom praktičnom politikom, stranka je zapravo verno<br />
izražavala kolektivnu predstavu o idealnoj državi i njenim ciljevima koju je<br />
pri kraju XIX veka imalo agrarno, vrlo siromašno i gotovo neraslojeno<br />
srpsko društvo u kojem je grañanstvo bilo tek u zametku.<br />
Antiindividualizam, država kao patrijarhalna zajednica, ekonomski<br />
225