09.01.2014 Views

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Olga Popović–Obradović<br />

politici manifestuje svoj narasli interes na ovom prostoru, i ona je tu priliku<br />

vešto iskoristila.<br />

Nepristajanje na ponovno uspostavljenje prekinutih diplomatskih<br />

odnosa sa Srbijom, zvanični krugovi Engleske su objašnjavali<br />

nemogućnošću kako javnog mnjenja, tako i zvaničnih političkih činilaca<br />

ove zemlje da preñu preko činjenice kraljeubistva koje novi režim ne samo<br />

da je ostavio nekažnjenim, već ga je i slavio. Ministar inostranih poslova,<br />

Lensduan, rekao je u Parlamentu da je " s obzirom na saznanje da su ubice<br />

kralja ušle u vladu, i da je englesko javno mnjenje izuzetno uzbuñeno,<br />

engleska vlada u nemogućnosti da za sada zvanično opšti sa novom<br />

srpskom vladom". 29 Objašnjenja diplomatija drugih zemalja da je prevrat u<br />

Srbiji i odnos novog režima prema njegovim izvršiocima unutrašnja stvar te<br />

zemlje 30 nisu pokolebale Englesku u njenoj upornosti. Ona je, doduše, kako<br />

bi otklonila prigovore o preteranom uplitanju u unutrašnju politiku Srbije,<br />

izbegavala da zvanično postavi svoje uslove za priznanje novog režima 31 ,<br />

ali je drugim putevima otvoreno pokazivala nameru da ponovno<br />

uspostavljenje diplomatskih odnosa uslovljava spremnošću nove srpke<br />

vlade i kralja da engleskim zahtevima u pogledu položaja zaverenika u<br />

državi pruži odgovarajuće zadovoljenje. Ovu rešenost zvaničnih engleskih<br />

krugova da vrše pritisak na novi režim u Srbiji, bivši srpski poslanik u<br />

Londonu, Č. Mijatović, uočio je već nekoliko dana iza preprevrata. Iako<br />

njegovo predstavljanje Srbije više nije imalo zvaničan karakter, 32 Mijatović<br />

se trudio da "englesku diplomatiju odvrati od misli da uslovljava priznanje<br />

kralja Petra prethodnim kažnjavanjem ubijaca kralja Aleksandra", ističući<br />

da "tu stvar treba ostaviti narodu srpskome, i da ni na koji način ne treba<br />

namoravati taj narod da bude u evropskom smislu 'moralan', kada on to nije<br />

ili neće da bude". Istovremeno, meñutim, procenjujući da britanski zvanični<br />

krugovi neće lako odustati od prvobitno zauzetog stava, Mijatović je<br />

29 BD, No 108, s. 134.<br />

30 BD, No 106, s. 132–133.<br />

31 Na pitanje jednog poslanika Donjeg Doma da li će vlada tražiti da se u Srbiji<br />

"krivci izvedu pred sud", Balfur je odgovorio da Engleska ne može "nikakve predstavke<br />

srpskoj vladi činiti dok se diplomatski odnosi ne obnove." (OASSIP-a, PO 1903. Izveštaji<br />

srpskog poslanika u Londonu, Mijatović Kaljeviću, 10/23. VI 1903, pov. br. 1277).<br />

32 Ubistvom kralja Aleksandra, Mijatović ne samo da je formalno izgubio status<br />

srpskog poslanika, već je, budući veliki privrženik dinastije Obrenović, odlučio da, ukoliko<br />

mu to bude ponuñeno, odbije da pod novim kraljem predstavlja Srbiju. Ovo je, po navodu<br />

ministra Lensdauna, 15. VI Mijatović saopštio Forin Ofisu. (BD, No 96).<br />

534<br />

Kakva ili kolika država<br />

savetovao srpsku vladu da požuri da "neku satisfakciju savesti obrazovanoga<br />

sveta dade", pre nego je na to "strane sile prinude". 33<br />

Englesko javno mnjenje, vlada i kralj Edvard nisu, meñutim, mogli<br />

steći ni najblaži utisak o spremnosti nove vlasti da kazni svoje junake.<br />

Naprotiv, izveštaji koji su koji se Forin Ofisu pristizali iz stranih država<br />

govorili su o mirnoj situaciji u Beogradu i veličanju dogañaja od 11. juna. 34<br />

To je učvrstilo rešenost Engleske da istraje u nepriznavanju legitimiteta<br />

novog režima sve dok ovej ne popusti pred njenim zahtevima, što je pred<br />

Srbiju posle majskog prevrata postavilo problem poznat pod imenom<br />

zavereničko pitanje.<br />

Otvoreno na spoljnopolitičkom, tačnije diplomatskom planu, u obliku<br />

zahteva za udovoljavanjem moralnim nazorima civilizovanog sveta, pitanje<br />

položaja oficira-zaverenika u državi pune tri godine će potresati politički<br />

život Srbije. Nemogućnost obnove diplomatskih odnosa sa Engleskom pre<br />

nego bi zaverenici bili uklonjeni sa visokih položaja – ma kako samo po<br />

sebi neprijatna okolnost, posebno otežavajuća u kontekstu teških napora<br />

novog režima da se oslobodi jake ekonomsko-političke zavisnosti od<br />

Austro-Ugarske 35 – pritom neće biti ni jedini ni najvažniji aspekt<br />

zavereničkog pitanja u političkom životu Srbije. Ono će, iznad svega, biti<br />

smetnja ostvarenju novog, uz velike i dugotrajne napore izborenog<br />

ustavnog poretka. Velika moć i uticaj koji su zaverenici kao vanustavni<br />

politički činilac imali u Srbiji posle 1903. biće najteže premostiva prepreka<br />

nastojanjima grañanskih demokratskih snaga, odnosno njihovih političkih<br />

partija, da se i u praktičnom političkom životu izbore za poštovanje principa<br />

parlamentarnog režima, garantovanih ustavom od 1903. godine. Političke<br />

stranke, kojima je novi ustav otvorio široko polje slobodne, legalne borbe<br />

za sopstvene programe i vlasti, a meñu njima posebno Radikalna i<br />

Samostalna radikalna kao najmasovnije, bile su prinuñene da se,<br />

prihvatajući oberučke koristi koje im je prevrat doneo ponašaju prema<br />

njihovim izvršiocima kao dužnici. Kako je "Politika" lepo i jezgrovito<br />

zaključivala, bio je "apsurd (je) zahtevati da revolucija koja je srećno uspela<br />

33 OASSIP-a, PO 1903, Mijatović Kaljeviću, 5/18. VI 1903, pov. br. 1278. Ovo<br />

uverenje Mijatović je ponovio i u svom izveštaju od 10–23. VI (isto, pov. br. 1277).<br />

34 BD, No 106, s. 134.<br />

35 Uspostavljenje tešnjih veza sa zapadnoevropskim demokratijama, posebno sa<br />

Francuskom i Engleskom, bilo je jedan od važnih ciljeva spoljne politike novog režima, jer<br />

se od ovih zemalja, kao i od Rusije, očekivalo da budu podrška politici osloboñenja Srbije od<br />

dugogodišnje ekonomske i političke zavisnosti od Austro-Ugarske. (V. o tome: D. ðorñević,<br />

Carinski rat Austro-Ugarske i Srbije 1906–1911, Beograd 1962, posebno s. 24–32).<br />

535

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!