09.01.2014 Views

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

Acrobat PDF (8.08mb)

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Olga Popović–Obradović<br />

Podela meñu radikalima predstavljala je prvi značajan korak ka<br />

modernizaciji političkog života i otvorila je proces ozbiljne političke<br />

pluralizacije u Srbiji. Ona ne samo da je značila razbijanje faktičkog<br />

stranačkog monizma i stvorila uslove za restruktuiranje partijske scene,<br />

nego je, što je još značajnije, omogućila postepeno pribavljanje legitimiteta<br />

drugoj, modernoj koncepciji političkog života, koja je stranački pluralizam<br />

razumela kao izraz stvarnog političkog pluralizma. Nastojeći da što jasnije<br />

učvrste sopstveni stranački identitet, samostalci – u čije je redove otišao<br />

najveći broj mlañih intelektualaca Radikalne stranke – profilisali su se kroz<br />

negativnu kritiku stranke iz koje su potekli. Rizikujući brojno osipanje<br />

članstva, samostalci, odnosno njihovo voñstvo, odbili su 1906. poziv<br />

Pašićevih radikala – "starije braće" – da se sa njima ponovo okupe u<br />

"složnu celinu, u neprobojnu i neodoljivu narodnu vojsku". Ovom izrazu<br />

duboko patrijarhalne političke svesti, koji je značio stvarno neprihvatanje<br />

političkog pluralizma, samostalci su suprotstavili drukčije, moderno<br />

shvatanje političkih stranaka i političkog života uopšte. Argumentacija koju<br />

su tada, povodom definitivnog razlaza, razvili i kojoj će se kasnije uvek<br />

vraćati ukazivala je na čvrstu odluku stranke da na srpskoj političkoj sceni<br />

nastupa kao moderna politička partija. I dok su staroradikali i dalje stavljali<br />

znak jednakosti izmeñu svoje stranke i srpskog naroda i s tim u vezi<br />

izdvajanje samostalaca predstavljali kao "zločin i nesreću", "kao raskol<br />

srpskog naroda"; dok su legitimnost Samostalne radikalne stranke sporili<br />

čak i porodičnom političkom biografijom njenih članova koji su, kako je<br />

govorio Pašić, poticali "iz familija koje su nas gonile" – familija<br />

naprednjaka i liberala – dotle su samostalci objašnjavali da Pašićevi radikali<br />

jednom moraju prihvatiti da u Srbiji, pored njih, postoje i druge političke<br />

stranke i prestati da "samostalce... smatraju kao nepokorne, a liberale i<br />

naprednjake kao krvnike". Suštinu moderne političke partije čine načela i<br />

jasan program, prema kojima pojedinci treba slobodno da se opredeljuju, a<br />

ne kao pripadnici "stranačkih vojski... po spisku u kome su upisani",<br />

objašnjavali su samostalski prvaci Jaša Prodanović i Ljubomir Stojanović.<br />

Moderne političke partije moraju imati jasno odreñen socijalno-ekonomski<br />

profil i "grupisati se po ekonomskom i klasnom interesu, kako je to u drugih<br />

naroda već izvršeno".<br />

Kako je u ovakvim uslovima izgledala parlamentarna demokratija u<br />

praksi? Kako su se ostvarivale ustavne slobode i kolika je bila efikasnost<br />

parlamentarnih institucija?<br />

Pitanje ustavnih sloboda veoma dobro osvetljavaju izborne borbe,<br />

koje su, posebno s obzirom na učestalost izbora, predstavljale gotovo<br />

Kakva ili kolika država<br />

centralni nivo unutrašnjeg političkog života. O ovom aspektu srpske<br />

demokratije izrečeno je mnogo negativnih sudova, a Ljuba Radovanović je,<br />

uočavajući potpuni raskorak izmeñu izbornih zakona i izborne prakse, bez<br />

uztezanja zaključio da je izigravanje slobode izbora kakvo je postojalo u<br />

Srbiji pre prvog svetskog rata bilo moguće "samo u onim<br />

pseudodemokratskim režimima, gde stvarne demokratije nije ni bilo".<br />

Povrede ovog ustavnog načela bile su višestruke, a najdirektnije i<br />

najvidljivije su bile one koje je činila vlast. Snagu njenog uticaja na tok i<br />

ishod izbora pokazuje već i to što su se gotovo najoštrije parlamentarne<br />

borbe vodile oko pitanja ko će sastaviti vladu koja će raspisati i sprovesti<br />

izbore, a kao izvestan indikator može se navesti i činjenica da je na svim<br />

izborima u ovom razdoblju izbornu pobedu odnosila vladajuća stranka.<br />

Brojni izvori, a naročito dugotrajne i često mučne verifikovane debate,<br />

svedoče o teškim povredama načela tajnosti glasa, neurednim biračkim<br />

spiskovima, korupciji, kao i direktnim pritiscima na birače, kako od strane<br />

opštinskih vlasti, tako i od strane policije. Najveća odgovornost za to<br />

pripisivana je Stojanu Protiću, koji se u najdužem trajanju nalazio na čelu<br />

ministarstva unutrašnjih dela i koji je, stoga, u onovremenoj javnosti, postao<br />

oličenje partijske isključivosti i bezobzirnosti u obračunu s političkim<br />

protivnicima. Opozicija ima tretman "neprijatelja ove zemlje" protiv koga<br />

se izbori dobijaju "kao ratni trofej", govorio je prvak samostalaca Ljuba<br />

Davidović. Za običnog, pak, birača, slobodno opredeljenje na biralištu<br />

gotovo je postalo nedostižni ideal slobode i on se pitao hoće li ikada "doći<br />

dan... kada će policija objaviti da svaki može ići na koji oće zbor, da može<br />

potpisati čiju oće listu i glasati za koga oće...". "Radikalni govornici kažu<br />

da je sistem tajnog glasanja takav, da tu ne može biti apsolutno nikakvih<br />

nasilnih izbora odnosno ne može biti uticaja vlasti. Gospodo, to mi možemo<br />

da govorimo onim ljudima koji ne poznaju naše prilike i naše stanje, i koji<br />

ne znaju kako se to tajno glasanje izvršava, koji ne poznaju našu policiju,<br />

naše kmetove i naše ljude, koji drže vlast u rukama. A govoriti danas u<br />

Skupštini pred nama i pred svetom koji naše ljude poznaje dobro, da danas<br />

tajno glasanje garantuje slobodnu upotrebu biračkog prava to bi bilo i<br />

suviše smešno upravo bilo bi paradoksalno. Ima ne jedan nego sto načina,<br />

po kojima se taj sistem tajnog glasanja može da izigra" – govorio je<br />

liberalni poslanik Radoslav Agatonović. "Jedan od najobičnijih, jedan od<br />

najdrastičnijih načina koji radikalne vlasti praktikuju, jeste što radikalni<br />

kmetovi, svima glasačima, za koje oni vrlo dobro znaju da neće glasati za<br />

njihovu partiju i ako obećaju da će glasati, oni kažu: 'Izgubite se vi na dan<br />

izbora; jer znate dobro da će vam se stvarati krivice, što da se zavañate sa<br />

236<br />

237

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!