Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...

POSTERSKI RADOVI
Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije
za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba. Katalitička
koncentracija AST, ALT, LDH i alkalne fosfataze praćena je u serumu
i u citosolu homogenata jetre prije primjene teofilina te 30, 60 i 300
minuta nakon jednokratne (15 mg/kg tjelesne mase) i trodnevne primjene
teofilina. U serumu je postojala povećana katalitička aktivnost
nakon jednokratne (AST i LDH) i nakon višekratne (LDH) primjene
teofilina. U homogenatima jetre postojala je povećana katalitička koncentracija
alkalne fosfataze nakon jednokratne primjene lijeka, a smanjena
nakon kumulativnog djelovanja lijeka. Histološka pretraga jetre
u skupini životinja s kumulativnim djelovanjem teofilina pokazala je
različite stupnjeve vjerojatno prolaznih, degenerativnih promjena hepatocita.
Kod povećanih doza teofilina moguće je mjerenjem katalitičke
koncentracije AST i LDH u serumu relativno rano predvidjeti nepoželjne
učinke lijeka u jetri.
OKRATOKSIN A I ENZIMI LUMINALNIH I
BAZOLATERALNIH MEMBRANA STANICA
PROKSIMALNIH TUBULA BUBREGA
07 - 12/P7
J. Petrik, S. Pepeljnjak, B. Radić, I. Cepelak, T. Zanić-Grubišić
Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju Farmaceutsko-biokemijskog
fakulteta, Zagreb
Okratoksin A (7-karboksi-5-kloro-3,4-dihidro-3R-metil-izokumarin
amidno vezan s L—fenilalaninom, OA) je mikotoksin iz skupine okratoksina,
koji kontaminira hranu životinjskog i biljnog podrijetla. Proizvode
ga plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium, Fusarium i
Eurotium. Uz glavno nefrotoksično djelovanje, OA je hepatotoksičan,
genotoksičan, kancerogen i imunosupresivan te se upliće i u koagulacijske
procese. Toksični učinak OA u bubrezima prvo se javlja u
obliku primarnih ozljeda proksimalnog dijela tubula, zatim dolazi do
oštećenja glomerula te do involucije intersticija. Cilj našeg rada je
ispitivanje toksičnog djelovanja OA (u koncentracijama koje su
približno jednake onima koje se mogu naći u endemskim područjima)
na stanice proksimalnog tubula bubrega kod štakora, određivanjem
katalitičke aktivnosti enzima staničnih membrana. Korišten je subkronični
intoksikacijski životinjski model. Štakori soja Fisher (n = 48)
tretirani su sa 120 g OA/kg tjelesne mase tijekom 10 odnosno 35 dana
(OA je otopljen u neutralnom maslinovom ulju). Kontrolne životinje
BIOCHEMIA MEDICA god. 6, br. 1, 1996 165