Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...

Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije
SEKCIJSKA PREDAVANJA
PATOBIOKEMIJA I DIJAGNOSTIKA ŠOKA
S2/2
E. Topić
Klinički zavod za kemiju Medicinskog fakulteta i KB "Sestre milosrdnice", Zagreb
Bez obzira koji je od uzroka odgovoran za nastanak šoka, smanjenje
krvnog volumena predstavlja osnovni čimbenik u njegovu razvoju i
uvijek ga prate prepoznatljive biokemijske promjene. Sok nastaje kao
sekundarna pojava nakon nekog težeg poremećaja kao što je akutni
srčani infarkt, ozljede, teške hemoragije, opekline, infekcije itd, a
patogeneza šoka može se podijeliti u tri stadija: 1. stadij kompenzirane
hipotenzije, 2. stadij smanjene perfuzije i 3. stadij poremećaja mikrocirkulacije
i oštećenja stanične membrane.
Laboratorijska dijagnostika mora odgovoriti na pitanje razvija li
se šok u sklopu osnovne bolesti, je li šok prisutan i do koje mjere su
zahvaćeni organi oštećeni. Osnovne hitne pretrage u dijagnostici šoka
su: kompletna krvna slika, koagulogram, elektroliti, ureja, kreatinin,
osmolalnost plazme i mokraće, glukoza, laktati te acidobazna ravnoteža.
Biokemijske analize samo uzastopno i učestalo uzimanih uzoraka
mogu biti odlučujuće za postupak liječenja. Primjerice, plinove u krvi
valja analizirati svaka 3 do 4 sata, a uzorke uzimati iz arterijske krvi
jer oni iz venske krvi ne daju objektivne podatke. Usporedba sadržaja
plinova u krvi u uzorcima uzetim iz karotidne arterije i jugularne
vene potrebna je radi procjene metabolizma moždanih stanica u
dijagnosticiranju moždane smrti. U dijagnosticiranju razvoja akutne
plućne insuficijencije potrebne su uz analizu plinova u krvi i elektrolita
i rendgenske snimke pluća, koje valja ponavljati bar dvaput na dan.
Koncentracija hemoglobina i hematokrita pokazuju stupanj hemodilucije
i sposobnosti krvi za prijenos kisika, kao i stupanj dilucije
ostalih staničnih i plazminih sastojaka krvi. Broj trombocita, koncentracije
fibrinogena i protrombina te vrijednosti djelomičnog tromboplastinskog
i trombinskog vremena dat će uvid u koagulacijski
mehanizam u šoku. Bijela krvna slika s diferencijacijom stanica,
koncentracija glukoze, elektrolita i laktata u serumu redovite su
dnevne pretrage. Aktivnost LDH, CK i njegovih izoenzima upozoravaju
na veličinu oštećenja tkiva u šoku. Podaci o koncentraciji ukupnih
proteina, a posebice albumina mogu označiti razmjere katabolizma i
kvantificirati potrebu za koloidima u tijeku liječenja. Procjena funkcije
jetre i gušterače (aktivnost enzima ALT, AST, alkalne fosfataze i
70 BIOCHEMIA MEDICA god. 6, br. 1, 1996.