Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...

POSTERSKI RADOVI
Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije
nom bolešću jetre. Monoetilglicinksilidid nastaje oksidativnom N-deetilacijom
uz pomoć jetrenog citokroma P 4 5 0 ili A4 sustava. Uzorke
venske krvi za određivanje koncentracije lidokaina i MEGX uzeli smo
prije i nakon aplikacije lidokaina (i.v. doza lidokaina 1 mg/kg tjelesne
težine), u vremenskim intervalima od 0, 5, 15, 30, 60, 120 i 240 minuta.
Koncentracije lidokaina i MEGX u serumu odredili smo s FPIA
metodom na analizatoru TD X FLx (Abbott). Standardne jetrene testove
odredili smo standardnim metodama na analizatoru Monarch (IL).
Djecu s kroničnom bolešću jetre podijelili smo u dvije skupine: a. djeca
s još normalnim MEGX testom i b. djeca s patološkim MEGX testom
kod kojih se već razvila ciroza jetre. Rezultate smo statistički obradili
s Wilcoxonovim testom. Niska aktivnost kolinesteraze (ChE) u serumu
bila je statistički značajna kod djece s patološkim MEGX testom (p <
0,05). Iste rezultate dobili smo s visokom koncentracijom amonijaka
te ukupnog i direktnog bilirubina (p < 0,05). Aktivnosti AST, ALT i
GGT su bile više u obje skupine, ali bez značajne razlike. Isto tako
nije bilo značajne razlike u koncentraciji albumina i protrombina u
serumu. Kinetika eliminacije lidokaina pokazuje razliku između djece
s normalnom jetrenom funkcijom i djece s cirozom jetre. MEGX test
je jednostavan, brz, kvantitativan test, koji nam omogućava otkrivanje
djece s kroničnom bolešću jetre kod kojih se već razvila ciroza jetre.
Kod uspoređivanja MEGX testa s koncentracijom albumina i protrombina
možemo zaključiti da je MEGX test raniji pokazatelj pogoršanja
bolesti. Naši rezultati pokazuju da je vrijednost MEGX testa manja
od 15 (ig/L (nakon 15 min) vrlo slab prognostički pokazatelj kod djece
koja čekaju na transplantaciju jetre.
BIOCHEM1A MEDICA god. 6, br. 1, 1996 183