Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...
Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...
Sažeci 2. Hrvatskog kongresa medicinske biokemije - Klinički zavod ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Dijagnostički pristup u bolesti granulocita polazi od određivanja<br />
broja leukocita i diferencijalne bijele krvne slike. U kvantitativnih<br />
poremećaja potrebno je procijeniti kinetičke parametre granulocita<br />
određivanjem staničnosti koštane srži (punkcija i biopsija koštane srži),<br />
ispitivanjem sposobnosti stanične proliferacije granulocitne loze<br />
mjerenjem ugradnje radioaktivnih ( 3 H) timidina, DF 32 P, ili manje<br />
sigurnim metodama kao što su mjerenje mitotičkog indeksa, scintigrafijom<br />
koštane srži s 51 Cr i "Te. Stimulacijski testovi granulocitne loze<br />
endotoksinom, adrenalinom ili glukokortikoidima, iako jednostavni,<br />
nisu standardizirani i praćeni su nepoželjnim reakcijama. Reakcija<br />
granulocita na upalu može se semikvantitativno mjeriti metodom<br />
kožnog prozora (Rebuckov test, Bovdenov test). U procjeni funkcionalne<br />
sposobnosti matičnih hematopoetskih stanica sve se češće koriste in<br />
vitro testovi kulture koštane srži kojima se ispituje vijabilnost, klonogena<br />
sposobnost i koncentracija tih vrlo nezrelih ishodišnih stanica<br />
granulocitne loze.<br />
Temeljni test probiranja funkcionalnih promjena u granulocita je<br />
ispitivanje morfoloških značajki granulocita u koštanoj srži i krvi<br />
bojenjem po MGG te bojenjem na peroksidazu i imunoperoksidazu.<br />
Uz protutijela na CDllb/CD18 protočnom se citometrijom može dokazati<br />
odsutnost receptora C3b na površini granulocita, što je jedan od<br />
dokaza sindroma poremećene adhezije granulocita. Testovi ingestije,<br />
bilo morfološki ili kvantitativni, te degranulacije (oslobađanje laktoferina)<br />
uz testove agregacije i adhezije također se koriste u dijagnostici<br />
ovog sindroma. Kroničnu granulomatoznu bolest moguće je dokazati<br />
testovima koji mjere metabolizam kisika u inaktivnim granulocitima,<br />
tj. ispitivanjem redukcijskog potencijala granulocita za nitroblue-tetrazolium<br />
ili mjerenjem nastanka superoksida odnosno vodikovog<br />
peroksida. Danas se u dijagnostici funkcionalnih promjena koriste,<br />
posebice kod kronične granulomatozne bolesti, testovi koji mjere metabolizam<br />
kisika u staničnim organelama, npr. određivanje citokroma<br />
b 558 u granulocitnoj membrani, NADPH oksidaze u citosolu i membrani<br />
te stvaranje superoksidnog aniona u membrani granulocita.<br />
42 BIOCHEMIA MEDICA god. 6, br. 1, 1996