Programska knjižnica 9. Lošinjskih dana bioetike - Hrvatsko ...

Those problems, though abstract and, at the first sight, far from practical
issues, have many implications for both spiritual appropriation and
practical actions within the life-world (Lebenswelt). Modern medicine, for
instance, which is, in its biomedical variant (which, by the way, still is
predominant), absolutely founded on a positivistic (explanation) paradigm,
very often lacks reliable knowledge to predict the outcomes of many diseases
(and as logics suggests, prediction is the strongest proof that a knowledge/scientific
law or theory is true). Regarding bioethics, the same set of
problems can be recognized as a crucial one. The first step in solving it was
made with a new concept, the concept of integrative bioethics. This raises
the question whether an integrative epistemology of bioethics can be built.
ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
University Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
ETIČKA PITANJA VEZANA UZ KLINIČKO
I FARMAKOLOŠKO EKSPERIMENTIRANJE NA ČOVJEKU
Bioetika je već od samog početka svoju pažnju fokusirala na klinička
istraživanja, a osobito na kliničke pokuse koji su uključivali sudjelovanje
ljudskih bića, te je kao takva, znanost koja pokreće žive rasprave i konfrontacije
mišljenja, osobito u gospodarski razvijenijim zemljama. Sustavno
etičko razmišljanje glede kliničkih pokusa na čovjeku, osobito kada je u
pitanju odlučivanje unutar etičkih povjerenstava, zahvaljujući točno postavljenim
kriterijima objektivnosti, provjere i reproduktibilnosti, uvelike
može smanjiti rizik zloupotreba. Tome treba nadodati i sve prisutniji fenomen
vezan uz kulturu zaštite i promicanja ljudskih prava. Javne rasprave,
potaknute događajima iz svakodnevnoga života, uvelike mogu podići svijest
građana o tome da o svakom pojedincu ovisi sudbina velikog broja ljudi.
Nadalje, zahvaljujući činjenici da lijekovi sve više gube karakteristiku
»čarobne formule kao rješenja za sve probleme« i time poprimaju realniju
vrijednost kao molekule dobivene radi pokretanja biokemijskih dinamizama
žive materije, sve su stroži zahtjevi eksperimentalnog dokazivanja njene
učinkovitosti, kako u laboratoriju in vitro, tako i na živom biću in vivo.
Svemu tome, dakako, treba prethoditi znanstvena pretpostavka uspješnosti,
139