Programska knjižnica 9. Lošinjskih dana bioetike - Hrvatsko ...

BORIS KOZJAK
Hrvatska lutrija, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Lottery, Zagreb, Croatia
KOCKANJE I MORAL
U radu se analiziraju razni aspekti moralnosti kockanja. Na osnovi rezultata
dosadašnjih istraživanja moralnih aspekata kockanja, dva su se stajališta
posebno učvrstila. Prvo, iza kojeg stoji velika skupina moralista, smatra da je
pomoću apstraktnih argumenata vrlo teško utvrditi da je kockanje nemoralno.
Prema njihovom mišljenju, svatko ima pravo raspolagati vlastitom imovinom
prema svome nahođenju ako ga to ne ometa u ispunjavanju njegovih
društvenih odgovornosti. Manji broj moralista, pak, smatra da je kockanje
samo po sebi nemoralan čin, neovisno o tome može li si to čovjek financijski
priuštiti ili ne. Oni odbacuju mišljenje o priuštivosti na temelju tvrdnje da
se time stvara razlika između bogatih i siromašnih, čime ono što je moralno
za bogataša postaje nemoralno za siromaha. Puritanski moralisti smatraju
kako je kockanje suprotstavljeno temeljnim vrijednostima kapitalističkog
gospodarskog sustava, a koje podupire protestantska etika. Među središnjim
vrijednostima kapitalizma jest racionalno gospodarsko ponašanje, štedljivost,
razboritost, samodisciplina, moralni osjećaj dužnosti i poziva, kao i
pretpostavljena korelacija između truda i nagrade. Vrijednosti utjelovljene
u kockanju su upravo suprotne ovakvim vrijednostima. Kockanje se oslanja
na sreću, slučajnost koja je sama po sebi ne-etična (čak i anti-etična) kao
osnova za distribuiranje nagrade. Kockanje je razorno za »razboritost«, a
potiče praznovjerje i fatalizam. Sve u svemu, kockanje u načelu predstavlja
kršenje temeljnih principa na kojima počiva kapitalizam, barem prema argumentaciji
protestantskih moralista. Stav katolika prema kockanju jest da
je ono, poput alkohola, prihvatljivo u umjerenim količinama, ali da ga se
treba kloniti ako postane problem. Autor, međutim upozorava da nisu samo
problematični kockari ti koji plaćaju cijenu sve veće ovisnosti o kockarskoj
industriji. Kockanje pod pokroviteljstvom države najveći dio svojih prihoda
dobiva od najsiromašnijih. Najveći broj ljudi koji se klade, koji se kockaju na
automatima za igre i koji kupuju lutriju dolaze iz redova siromašne, radničke
klase. Autor zatim konstatira kako kockanje postaje sve manje društveno.
Zemaljske oblike kockanja sve više zamjenjuje Internet, a »stolove« za igru
u casinima automati za igru. U usporedbi s tradicionalnim oblicima kockanja,
aktivnost na automatima za igru je autistička – bezumna, usamljena i
ovisnička – a njezina popularnost svakoga dana sve više raste.
85