Programska knjižnica 9. Lošinjskih dana bioetike - Hrvatsko ...

IVAN MARKEŠIĆ
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /
Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Croatia
EUTANAZIJA U SVJETLU ISUSOVE SMRTI NA KRIŽU
Socijalna konstrukcija dostojanstvene smrti
»Poslije toga Isus, svjestan da je sve već svršeno, reče,
da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam.’ Tu bijaše posuda
puna octa. Tada nataknuše na izopovu stabljiku spužvu
punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima. Kad Isus
uze ocat, reče: ‘Svršeno je!’ te nakloni glavu i – predade
duh.« (Iv 19, 28–30)
Oslanjajući se na izvještaje o Isusovom vapaju na križu »Bože moj,
Bože moj, zašto si me ostavio!«, autor problematizira osjećaj ostavljenosti
suvremenoga čovjeka koji neizlječivo bolestan leži, npr. u bolnici, i kojemu,
da bi se riješio svojih patnji, ne preostaje ništa drugo nego (za)moliti
druge da mu pomognu umrijeti. Jesu li pomoć pri umiranju u vidu octa (ili
možda otrova) pružili i rimski vojnici Isusu dok je on bespomoćno visio na
križu, kako bi mu omogućili umrijeti dostojanstvenom smrću prije sabata
(bez prebijanja golijeni)?
Svoju raspravu o eutanaziji autor temelji na stajalištu da je ona društveno
konstruirana činjenica koja je, kao i drugi oblici pomaganja ljudima pri
umiranju, bila tijekom povijesti na različite načine tumačena. Jer, značenja
koja je eutanazija imala i koje ona ima danas određivana su prema potrebama
dotičnih društava u danim vremenima, zbog čega autor posebnu pažnju
i posvećuje »duhu vremena«, odn. društvenim i religijskim okolnostima u
vrijeme Isusova života i načinima pružanja pomoći pri umiranju, te time i
razlozima korištenja octa (odnosno otrova).
Ovom raspravom autor se ne želi sporiti s kršćanskim teolozima i njihovim
tumačenjima ovoga dijela Evanđelja, nego samo želi, koristeći se
ovim dijelom Evanđelja, aktualizirati raspravu o »ljudskom dostojanstvu«
i o eutanaziji kao »smrti dostojnoj čovjeka«, kao pojmovima koji su danas
postali otrcanom frazom svakodnevnoga govora.
93