Programska knjižnica 9. Lošinjskih dana bioetike - Hrvatsko ...

IGOR ETEROVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
REGULATIVNA NAČELA A PRIORI
I ORIJENTACIJSKO ZNANJE
Jedna od temeljnih epistemoloških distinkcija koja se provlači Kantovom
kritičkom filozofijom jest ona na konstitutivna i regulativna apriorna
načela spoznaje. Ova je distinkcija, napose izražena u Dodatku Transcendentalnoj
dijalektici Kritike čistog uma, prilično poznata proučavateljima
Kanta. Druga distinkcija, usko vezana uz prvu, ona je na određujuću i refleksivnu
moć suđenja. Posljednja je dobila nešto manje pažnje među proučavateljima
Kanta, a sam Kant je razrađuje u svojoj Kritici moći suđenja.
Ukazuje se da upravo regulativna načela koja leže u pozadini refleksivne
moći suđenja mogu poslužiti kao plodno tlo za preciznije određenje orijentacijskog
znanja, njegove uloge i važnosti u novoj paradigmi znanstvenog
pothvata. Time se nastoji ponuditi pojašnjenje jednog epistemološkog alata
bioetike.
REGULATIVE A PRIORI PRINCIPLES
AND ORIENTATIONAL KNOWLEDGE
One of the fundamental epistemological distinctions, which runs
through Kant’s critical philosophy, is the distinction between the constitutive
and regulative a priori principles of cognition. This distinction,
particularly emphasized in “Appendix” of “Transcendental Dialectic” of
Critique of Pure Reason has been rather familiar in Kant scholarship. The
second one, closely related to the first, is the distinction of the determining
and reflective judgment. The latter distinction received much less attention
in Kant scholarship, and Kant himself has elaborated it in Critique of Judgment.
It has been shown that the regulative principles which lie beyond the
reflective power of judgment could exactly serve as a fruitful ground for
more precise defining of orientational knowledge, its role and its importance
in a new paradigm of scientific enterprise. Thus, this aims to offer a
clarification of one of the epistemological tools of bioethics.
56