Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Spoj jeseni i zime / L unione di autunno e inverno<br />
Samra Salihović, Sapna<br />
STEPENICE IZGUBLJENE LJUBAVI<br />
Godinu dana je prošlo, a kao da je bilo jučer. Ti si nastavio dalje, a gdje sam ja? Na istom mjestu,<br />
koje je nekada pripadalo samo nama. Na mjestu gdje smo koračali zajedno, svaku stepenicu<br />
naše ljubavi prekrilo je lišće. Pustio si sve u zaborav. Osjećaš li se ikada usamljeno? Ne, imaš nju.<br />
A samo želim odgovore na neka pitanja. Ne trebaš se vraćati, mogu zavaravati sebe i druge<br />
govoreći kako te ne želim nazad i kako bih ti rekla „ne“, a znam da nije tako. Lažem samoj sebi,<br />
ali toliko puta sam već razmišljala… Znam da se nećeš vratiti… I znam da imaš nju i da planirate<br />
svoju zajedničku budućnost… koju smo nekada mi planirali. Nisam ti tražila da se mijenjaš,<br />
voljela sam te takvog kakav jesi i trebala sam te takvog, ali da se i vratiš, pitam se gdje smo, na<br />
kojoj tački… Polazimo li od nule… I ima li smisla, jer ti ne vjerujem više… I znam da bi ponovno<br />
otišao, a još te volim… Bila sam tužna što se rastajemo u tim trenucima... U tvojim <strong>očima</strong> sam<br />
vidjela zračak ljubavi. Rastali smo se ćutke. "Ljubav" - kad izgovorim tu riječ u meni se probudi<br />
neko čudno osjećanje. Ne znam, možda još nikada nisam doživjela pravu ljubav, ali svaka<br />
pomisao na tebe, budi čežnju i snove. Kroz mene se prolijeva neka bujica sreće i gledam kao kroz<br />
maglu, tvoje smeđe oči i smeđu kosu. Ti sreću moju odnese, a srce tebe sve više voli, ostade<br />
tuga u srcu mom i moje teške, preteške boli. Ja nemam više nikoga da volim, plačem, ali suza<br />
nema. Kažu "plač bez suza teško boli". Da li se nekada zapitaš kako je onda meni? Proklinjem<br />
sada sve one dane i duge besane noći koje smo proveli zajedno... Ali pada još jedna teška i<br />
sumorna noć, i ovaj put je čekam sama... Razmišljam i nastojim da pokrenem ono bar malo<br />
stvarnosti u raskošnoj mašti. Iz dna moje duše dopiru čudni zvuci, kad-kad se čuje i neki trzaj. To<br />
je tuga koja je nemilosrdno iskidala moje srce. Utihnu noć na mom prozoru i tiho odluta san. Ja<br />
tražim tvoj lik, a znam da ga neću naći. Ostavio si me samu, da sama pronađem izlaz iz vrtloga,<br />
iako dobro znaš da ga ja ne mogu naći... Pobjeda je bilo malo, a porazi uvijek pretegnu. Kao<br />
kamen povuku, kao žica stegnu. Žene su čudne, pa i kada nam krene volimo biti jadne,<br />
unesrećene. A ni mi same ne znamo zašto. Jednostavno je tako. Misli te kazne kad si sam pa te<br />
zavrte kao vrtlog, nosim nasmijanu masku, a plačem ispod nje. Moje lice nije lijepo, ali moje lice<br />
je moje s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje. Puna sam rezova, prekida i pogrešaka. Ranjena,<br />
voljena i ponekad iskorištena. Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna. Ni mjesec nije<br />
loš ali bez sunca sam izgubljena. Sutra, bit ću nova, smiješim se tome. I pjesme će biti sretnije,<br />
jer nada zadnja tone. U latice svoje, ja stavit ću sve pobjede, stare i otrcane neka ostanu<br />
zaključane... Jer nije više riječ o tebi i meni. Riječ je o nekoj mnogo jačoj, višoj sili. Sili koja nam<br />
ne da da se spojimo ponovo. Ne da, pa ne da... Taman pomislim na korak sam do sreće, još<br />
malkice mi fali da dotaknem nebo, i okruta realnost me vrati na start, na početak. I tako već<br />
godinu dana počinjem ispočetka... Volim te svakim danom sve više čini mi se, ali nikako da mi<br />
krene na bolje, jer ti imaš nju i ne znaš kako da joj kažeš - Ne. Sada, svaki put me boli tvoje volim<br />
te. Nebo zna da volim i ja tebe. Ali me boli, boliš me ti, bole me te dvije riječi, a ne želim da ih<br />
prestaneš govoriti. Kada kažeš to, ja se opet osjetim živom. Opet imam osjećanja. Iako zaplačem<br />
skoro svaki put kada ih kažeš, nemoj prestajati molim te. A sada kada znam da mi tvoja blizina<br />
nije suđena. Ne mogu više, ne mogu ni suzu pusiti, plašim se da ne postanem kamen. Ne želim<br />
to. Ako znam da tebe neću imati, nemam više za šta da se borim. Predajem se, baš onako kako<br />
sam bila spremna tebi da se predam... Dušom i tijelom. Ali ti nisi umio da shvatiš moja nadanja<br />
i očekivanja koja sam imala u vezi sa tim. Sve naše lijepe uspomene si bacio negdje daleko da ih<br />
nikada više ne pronađeš kao da želiš na silu sve zaboraviti.<br />
117
Change language