Viđeno našim očima (.pdf) - CISP

Fatima Čolaković, Mostar
KIŠNO JUTRO
Kišno jutro / La mattina piovosa
Kiša u meni. Kiša oko mene. Ljudi prolaze, hodaju dugim koracima, treba pobjeći od kiše.
Srušena zgrada na uglu. Raskrsnica. Gimnazija. Učenici sjede. Disciplina i red. Među njima,
pitam se, ima li neko ko se osjeća sto godina star, dok gleda kako pada kiša, u času odsustva
duha, u času nezainteresiranosti za položaj Bosne. Perspektiva za njih i nije tako loša kada je
sunce. Ali, oko mene, oko grada je kiša. Kiša koja izvuče sve, sve, i dobro, i loše iz tebe. Sumorno
nebo je predznak sna. Ispred čovjeka stoje izbori, kojim putem krenuti.
Stani! Svjetlo je crveno.
Stani! Promisli dobro!
Gdje si i s kim? Ko si ti? Kišobranom se brane ljudi. Od kiše, od vode koju upija beton, koju upija
tek po neko stablo kraj puta. Putevi. Ima ih bezbroj, ali ovdje su samo četiri: istok, zapad, sjever
i jug. Mlad čovjek prelazi Španski trg. Da li se pita koji je njegov pravi put? Grad diše. Teško diše.
Pun je tuge kada pada kiša. Teške su misli prošlosti. Grad diše, a svaki dah je kao vapaj za
suncem, jer Mostar je grad sunca i svjetlosti. Ima i onih koji slušaju kišu i vole je gledati. Ali ima
i onih čije misli prelaze lahko preko tuge sumornog dana, onih koji znaju šta dolazi poslije kiše.
Slušam. Moj grad i dalje teško diše. Kažu povećao se nivo Neretve, negdje huči njena voda.
Mutna je, bistra je... Da li ona sama zna kakva je? Auti prolaze, ljudi biraju svoj put. Ljudi iz auta.
Ljudi žure na posao. Ljudi žure da stignu kući. Kiša i dalje pada. Slušam, ljudi na slici govore kako
mrze kišu, kažu: „Ne osjećam se dobro kada je kiša.“
Ljudi prolaze gradom i ne gledaju jedni drugima u oči, ljudi drže kišobrane. Kakve li su misli u
njihovim glavama, jer njihove misli boje čitav grad, kakve li su misli o kiši? Na slici nema ptica.
Gdje su ptice kada pada kiša? Imaju li one mjesto pod kišom. Ali ljudi se ne pitaju gdje su ptice.
U mom gradu ima mjesta za njih. Zar ste zaboravili ruševine zgrada kraj puta. Valjda ima zaklon
tu negdje...Pogledaj nebo!
Ne krivi ga što se loše osjećaš. To je samo kiša. Kiša u gradu sunca traje samo nekoliko dana.
Pogledaj sumorno nebo! Pogledaj istini u oči. Danas je život težak. Biće bolje da se ne pitaš šta
će biti sutra. Kakav će biti život onima koji će tek doći? Možda su oni bolji od nas. Možda pod
njihovim stopama Mostar neće teško disati.
13