Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Il viaggio nel tempo / Put kroz vrijeme<br />
Midheta Salihović, Sapna<br />
BEZ NADE U BOLJE SUTRA<br />
- Zašto sam preživio?<br />
Odjednom. Bez ikakvog razloga pitanje koje sam slušala posljednjih nekoliko mjeseci i ono veče<br />
sam čula.<br />
- Sreća, - odgovarala sam mu uvijek.<br />
A on bi tada samo okrenuo svoju sijedu glavu prema onoj vatri koja je gorjela tu među teškim<br />
vagonima prošlosti. I postajao čovjek sa grubim, surovim izrazom lica kojim je odbijao od sebe.<br />
Znam da mu je bio potreban neko ko zna slušati, bez obzira da li je taj neko shvatio i jednu jedinu<br />
riječ. Ali, ja jesam!!! Bolje nego što je on mogao pretpostaviti.<br />
Znam, pričao je o ratu, tom kobnom vremenu koje nikome nikakvo dobro nije donijelo, samo<br />
tugu, bol i nesreću. Nekome više od drugih, nažalost. Moj prijatelj je bio od onih manje srećnih<br />
ljudi. Njegova prošlost, koja mu je i odredila sadašnjost i budućnost zarobila ga je tamo gdje je<br />
izgubio sve što je imao. Često se pitao, zašto živi. Zašto je baš njega sudbina odabrala da još<br />
bude među živima, iako on to nije? Zašto njegov prijatelj Hasan nije preživio? Jer, njega su čekali<br />
svi - i majka i sestre, i sreća njegovog života, lijepa Alma, i njihovi sinovi.<br />
U jednoj od tih priča rekao mi je da nikada ne može zaboraviti reakciju Hasanove porodice, kada<br />
je došao sa vijestima o njegovoj smrti, i saznanje da im je uništio svaku nadu koja je živjela u<br />
njima.<br />
Shvatila sam, nakon toliko godina da je njihovo okretanje i odlazak napravilo novog čovjeka od<br />
njega. Čovjeka bez osjećanja, koji je počeo svoj usamljenički život. Život bez imalo iznaneđenja<br />
koje bi došlo kao svjetlo na kraju tunela ili pak voz koji mu ide u susret. Ne svojom voljom, već<br />
okolnostima koje su ga primorale na to, bez poznatih lica oko sebe, bez želje za bolje sutra..<br />
Zašto li sam se sjetila njega, nakon svih ovih godina?<br />
I tada shvatam - on živi u meni, njegov nesretan život i pesimizam meni su podsjetnik da ima<br />
tamo negdje i previše nesretnih ljudi koji žive za jučer i nemaju nade u sutra, da čovjek treba<br />
živjeti danas, uživati u sitnicama i pored svega toga imati nekog uz sebe.<br />
Jer nije lahko doživjeti starost sam, nemati nikoga koga ćeš gledati kako spava ili jednostavno<br />
uživati u tišini sa voljenim bićem.<br />
107
Change language