18.06.2013 Views

Viđeno našim očima (.pdf) - CISP

Viđeno našim očima (.pdf) - CISP

Viđeno našim očima (.pdf) - CISP

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Mlado usamljeno drvo / Piccolo albero solitario<br />

Maida Mujčinović, Čelić<br />

USPOMENE SE BUDE....<br />

Vruće je. Ljetno podne. Čujem samo sumorno zujanje pčela. I cvrkut ptica je utihnuo. Tu<br />

sablasnu tišinu narušava šuštanje lišća, blagog povjetarca. Sve mi to godi, kao i miris zelene<br />

trave i neninih crvenih ružica. Ustvari, nisu to prave ruže, ali ja ih tako zovem. Moja nena ih je<br />

zasadila u našoj bašti, ima ih i pored moje omiljene voćke - jabuke. Ovo lješkarenje u hladu,<br />

ispod jabuke, pored ružica, u meni budi uspomene. Ah, kad se samo sjetim...<br />

Dok sam bila mala dolazila sam preko ferija djedu i neni na selo. Dok bi oni pili kahvu u podne,<br />

ja bi uživala u hladu jabuke i mirisala ružice. Nikada ih nisam brala. Bilo mi je žao da vehnu. A<br />

jabuku je djed zasadio onog dana kada sam ja rođena.<br />

Često sam se igrala sa djecom iz sela. Obilazili smo njive, lutali livadama i šumama. Nekada smo<br />

se tako lijepo igrali da bi se kući vraćali pred samu večer. Od svih sam najviše voljela Almu i<br />

Harisa. U svom životu nisam imala iskrenije i bolje prijatelje.<br />

Tako sam jednom došla na zimske ferije. Završavali smo osnovnu školu. Alma i ja smo otišle na<br />

brijeg, gdje su se svi grudvali i sankali. Obje smo uživale u zimskim čarima. Pravile smo Snješka.<br />

Svi su pomagali, tako da je to na kraju bio ogromni Snješko bijelić.<br />

Posle sam imala i nezgodu. Prelazeći preko leda sam se okliznula i pala. Ništa nisam vidjela niti<br />

osjećala. Svi su se okupili oko mene. Jedan glas me nježno dozivao. Tada sam ugledala najljepše<br />

crne oči. To je bio lijep momak sa crnom kosom i tankim rumenim usnama. To je bio Haris.<br />

Držao me je za ruku. Tada sam se uplašila, jer mi je srce hlupalo i ruke se počele znojiti, oblila<br />

me vrelina. Mislila sam da se led topi. Pomogao mi je da ustanem, ali nakon par bolnih koraka,<br />

našla sam se u njegovom naručju. Odnio me je čak do kuće.<br />

Svaki dan su me obilazili Alma i Haris. Tek sam tada primijetila da je onaj nestašni dječačić<br />

porastao. Čak je i Alma, koja je uvijek bila stidljiva djevojčica i imala dvije pletenice, izrasla u<br />

lijepu djevojku. Posle te zime nisam dolazila na selo sve do pred kraj ljetnih ferija. Bila sam<br />

zauzeta upisom u srednju školu. Ja sam upisala Medicinsku, a oni Ekonomsku.<br />

Kada sam stigla u selo vidjela sam se sa Almom. Haris nije bio tu - pričala mi je da se sve čudnije<br />

ponaša. Da često svrati kod djeda i nene i pita za mene. Razmišljala sam o tome. Čak i kada sam<br />

legla u svoj hlad i mirisala ružice. Htjela sam zaspati, odmoriti se od gradske buke, ali nikako<br />

nisam mogla prestati razmišljati o njemu. Odjednom mi je neko prekrio oči. Zadrhtala sam.<br />

Kada sam se okrenula ponovo sam ugledala one prelijepe crne oči, crnu kosu i rumene usne. To<br />

je bio Haris. Pozdravili smo se, a on je otkinuo ružicu i stavio mi je u kosu. Toplo me zagrlio i<br />

rekao da sam mu falila. Prekorila sam ga zbog ružice, a on mi je rekao da je ona mnogo ljepša u<br />

mojoj kosi i kad uvehne da je sačuvam kao uspomenu na njega.<br />

Stvarno je bio čudan. Posle sam to ispričala i Almi. Ona se nije toliko iznenadila.<br />

Sunce se spremalo za zalazak kad smo došle u baštu. Tu nas je čekao Haris. U ruci je držao pravu<br />

crvenu ružu, poklonio mi ju je. Pričali smo dugo samo nas dvoje. Odao mi je i svoju tajnu, razlog<br />

svog „čudnog ponašanja“. Rekao mi je da me voli. I ja sam to tada shvatila. Tada me prvi put<br />

poljubio...<br />

Bila sam uzbuđena. Sve sam ispričala mami i neni. One nisu odobravale bilo šta sem prijateljstva<br />

sa Harisom, jer smo navodno bili rođaci. A veza među rođacima nije dopuštena. Bila sam<br />

razočarana, tužna, osjećala sam se kao kažnjena. Nisam mogla to reći i njemu, već sam napisala<br />

pismo koje mu je Alma uručila. Posle mi je rekla da ga je tada vidjela prvi put kako plače. Nisam<br />

izlazila iz kuće sve dok nije došlo vrijeme polaska kući.<br />

10 80

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!