Viđeno našim očima (.pdf) - CISP

Selvedin Tabaković, Sapna
CRNOBIJELO U BOJI
Trava i voda / Erba ed aqua
Polagahno otvara oči, dok mu se kapci sa velikim poteškoćama podižu prema gore i njegove
zjenice se bijesno skupljaju od zrake sunca, koje obasjava njega kako leži negdje u parku na klupi.
Djelimično mahmuran od bola i alkohola, ali i od razmišljanja kako opstati u džungli u kojoj na
svakom ćošku vrebaju zvijeri koje svakim zahvatom svojih kandži nanose teže povrede od bilo
kojih fizičkih i ostavljaju dugotrajne ožiljke. U par navrata uspjeva se pribrati i sjetiti šta se to sve
desilo i razgledajući okolo reče na glas: "Da, opet sam prespavao vani!"
I dalje je ležao, razmišljao, i na trenutke je svojim mislima odlazio pa se vraćao.
Pogledao je prema gore i ugleda par zelenih očiju koje ga gledaše s prezirom, ali i sa sažaljenjem.
Bio je to uglađeni humani čovjek koji je pokušao udjeliti nešto od sebe i zaraditi koje dobro djelo.
Misli: "On me prezire, a pokušava mi pomoći udjeljujući," i reče mu: "Ne, dobri čovječe, ja ne
mogu primiti to, ja ne prosim." Dobri čovjek se bez ijedne riječi okrenu i ode od njega, tako i jest
najbolje.
"Ustadoh da protegnem svoje snuždeno tijelo,
koje se nalazi na meti virusa od niske noćne temperature.
Prođoh gradom da se pokušam snaći za doručak.
Srećući sve te ljude, u većini njih vidjeh sebe,
mnogo prije nego je moj otac uradio apsurdnu stvar,
pokušavajući skinuti svu ljagu sa sebe."
- Elviseee, - doziva ga žena iz pekare - Elvise, dođi vamo da ti napravim sendvič!
- Ponosan sam, ali u ovom trenutku nemam izbora, jer moj životinjski instikt vrvi kroz mene, i
prihvatam taj znak pažnje s velikom zahvalnošću, - analizira Elvis sebe još uvijek pokušavajući da
se pribere.
"Jedući ga počinjem osjećati mučninu,
i tek sada počinjem shvatati,
da dok sam imao sve,
nitko me drugi nije zanimao.
Bio sam razmaženi jedinac,
ja i otac sami u kući od tri sprata,
nikad mi nije rekao ime majke,
niti ko je ona, niti gdje je,
a mene da budem iskren
od silnih materijalnih stvari
nije toliko ni zanimalo,
Play Station 3, dva golfa 5 pred kućom..."
Pričajući o tome širio mu se osmijeh na licu, i zubi su se već pokazali, bili su kao biseri koji su se
zagubili negdje u njegovom čađavom licu.
Prekidoh ga: "Pa, šta se to desilo?" i teškog srca mi pristade ispričati svoju životnu priču, pa reče:
"Kao što ti već nagovijestih, imao sam sve, sve materijano, ali nisam imao srca, i zato me ovi ljudi
preziru. Ja sam njih i prezirao i ponižavao, imao sam par prijatelja, uvidio sam da me
iskorištavaju, ali kasno. Moj otac me nije volio, a ja njega jesam, jer je ispunjavao moje hirove, i
kada je napuštao ovaj svijet, sve što je imao ostavio je nekome meni nepoznatom, čak i kuću,
koja je sada prodata, i auta, kojih više nema. Proklinjem ga svakog dana, ali ni njega više nema."
- Pa šta ćeš sad? - upitah ga.
133