You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Nedžada Ribić, Čelić<br />
ZASTAVA MOJE MLADOSTI<br />
Nikada se neće vratiti one stepenice moje mladosti.Jednom kad se popneš vraćanja nema.<br />
Jednom kada kreneš stati ne možeš, jer ako staneš tu ćeš i ostati. A ako ostaneš zaboraviti ćeš<br />
da nisi trebao ostati i da te negdje gdje si pošao čeka netko tko željno očekuje da dođeš. Meni<br />
se desilo da zaboravim, mada to nisam trebala učiniti. Prekasno sam se sjetila da trebam<br />
krenuti, ali kako kažu „Nikada nije kasno“. Tako da sam krenula kroz planine i tunele sopstvenog<br />
života. Kroz rupe bez dna i strme litice moga srca. Teško je bilo vratiti se u stvarnost, ali je<br />
vrijedilo. Shvatila sam šta sam ostavila iza sebe, a šta sam dobila. Uspjela sam se popeti na<br />
najveću planinu, preživjeti lavinu, znam kako je kada ti se odroni kamen na kojem stojiš i kada<br />
padneš ponovo na početak, ali ne treba odustati, čovjek se uči na svojim greškama. Vrati se na<br />
put i nastavi kao da ništa nije bilo. Bez ikoga teško je doći do cilja, bez ičije pomoći.Jer cijena<br />
uspjeha je velika, a svi žele uspjeti. Nada umire posljednja, to mi je pomoglo da dođem do svoga<br />
cilja i postavim zastavu svoje mladosti.<br />
Znam da je jučer bilo kada sam krenula i da sam ostavila iza sebe planine i litice. Šume i rijeke<br />
života koje su me pokušale odvesti tamo gdje ne pripadam. Tamo gdje bih bila starnac koji nema<br />
doma.Tamo gdje bi mi se i moj sopstveni smijeh činio tuđim i moje suze bi bile nečije druge. Još<br />
nisam stigla, još sam na putu, dolazim do raskrsnice i gledam. Kojim putem da krenem? Koja će<br />
me staza odvesti tamo gdje sam krenula? Da li ću usojeti ili ću odustati i vratiti se? Gledam,<br />
razmišljam, ali nikako da se odlučim. Lijevo ili desno? Ili nazad? Biram desno i krećem. Polako<br />
koračam i gledam gdje ću da stanem jer ako stanem na krivi kamen zaboraviću prošlost. Čovjek<br />
treba da nastoji da zaboravi prošlost, živi sadašnjost i de ne misli na budućnost. Možda ćemo svi<br />
sutra umrijeti, a danas nismo proživjeli. Gledam na sat i shvatim da još ima vremena i nade. I da<br />
još ništa nije izgubljeno.<br />
I idem ulicama, tragam za nečim što je nemoguće naći, za onim što je skriveno od mene dugo<br />
vremena, ako što ljudi kažu „Zabranjeno voće“... To nešto ima svoje ime, koje je meni strano,<br />
pojam tog imena je meni nepoznat, ta riječ nikad se nije vezala za mene. Tu riječ nikad nisam<br />
upoznala i uvijek sam se nadala da hoću... Stižem do mjesta do kojeg trebam da dođem. Ali me<br />
strah da udjem, da prijeđem kapiju, da je prekoračim. Samo jedan korak me dijeli od sreće, a<br />
ipak me neki strah hvata.Kao malo dijete me hvata za ruku i vodi ponovo nazad, opirem i nedam<br />
da me vodi. Nedam da mi uništi snove i nadu.Jer znam da strah trebam pobijediti. Da ga trebam<br />
u korijenu sasjeći. A strah me je straha. Plašim se da pogriješim, jer greške se kupo plaćaju. A ako<br />
me strah povede nazad morat ću da platim grijehe iz prošlosti, a oni su nemilosrdni prema<br />
onima koji ih još nisu otplatili i bježe od dana kada to trebaju učiniti.Ipak pobjeđujem strah i<br />
ulazim. Gledam i shavtam da je lakš dio pređen, a šta me čeka poslije je zagonetka-misterija. Ne<br />
znam da li me čekaju oluje ili lijepo vrijeme. Ili le me sreća zavarati pa neću vidjeti svu tu nesreću<br />
u sreći. Pokušati ću da budem razumna i da se u svakom trenutku ne prepuštam osjećajima da<br />
me vode, već da razmišlajm glavom. Ako budem razmišljala srcem, završiti ću kao i prošli put, a<br />
to se ne smije dogoditi.<br />
161<br />
Život / La vita
Change language