Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Amira Ahmetović, Sapna<br />
FERIJE NA SELU<br />
Kao mala svake ferije provodila sam kod bake i djeda na selu. Najzanimljivije stvari koje su mi se<br />
dešavale bile su kod njih, izlasci u prirodu, susretanje s raznim životinjama, pogledi na sve to<br />
zelenilo koje je okruživalo njihovu kuću i meni je stvaralo toliku radost. Svako jutro sjedili bismo<br />
za stolom ispred kuće i dogovarali se šta ćemo raditi taj dan. Moj djed Omer često je volio da<br />
nam priča razne priče o svojim doživljajima s bakom Ajnom koju je mnogo volio. S nama je bila i<br />
moja strina Azra, koja je nažalost ostala bez muža, rano... poginuo je u ratu. Mnogo sam je<br />
voljela, bila je veoma umiljata, fina i prijatna osoba. Ispunjavala mi je svaku želju, pravila mi<br />
razne kolače koje u gradu nisam mogla ni da sanjam. Imali su malu, lijepu kućicu, koja je uvijek<br />
bila čista i čija je glavna odlika bila bjelina zidova. Moja najbolja drugarica kod njih na selu bila je<br />
jedna mačkica, kojoj sam dala ime Kejti. Po cijeli dan smo se znale igrati na livadi, ja berući<br />
cvijeće, a ona trčeći za malim, šarenim leptirićima. Najteže mi je bilo, kad dođe kraj ferija, jer ja<br />
sam im bila velika razonoda, osmijesi s lica tih starih ljudi nisu silazili po cijeli dan i kad moram<br />
kući znala sam i plakati, ali ono što me činilo radosnom je to, što sam znala da ću ponovo doći<br />
na to isto mjesto, kod svoje bake i djeda.<br />
I tek sada sam sigurna u ono što je narod govorio, a to je da se unuci više vole nego rođena<br />
djeca, jer njihova sreća je beskrajna kad sam na selu...<br />
Amira Ahmetović, Sapna<br />
LE VACANZE NEL VILLAGGIO<br />
Hej, voda vri / Hey l acqua bolle<br />
Quando ero piccola passavo ogni vacanza da nonna e nonno, al villaggio. Da loro mi sono<br />
accadute le cose più interessanti, le passeggiate nella natura, gli incontri<br />
con diversi animali, le esplorazioni in quel verde che circonda la casa. Tutto questo mi faceva<br />
cosi<br />
felice. Ogni mattina ci mettevamo seduti intorno al tavolo davanti alla casa e ci mettevamo<br />
d’ accordo su che cosa fare quel giorno. Al mio nonno Omer piaceva raccontarci spesso le varie<br />
storie che riguardavano la sua vita con nonna Ajna, che amava tanto. Con noi stava anche mia<br />
zia Azra, che purtroppo era rimasta senza marito, (molto presto)… lui aveva perso la vita in<br />
guerra. L’ amavo tanto, era umile, fine, una persona piacevole. Saziava ogni mio desiderio, mi<br />
faceva diversi dolci che nella città non potevo ne anche sognare. Avevano una casetta piccola e<br />
bella che era sempre pulita e aveva la caratteristica primaria che i suoi muri erano sempre<br />
bianchissimi. La mia miglior amica, da loro nel villaggio era una gattina, che chiamavo Kejti.<br />
Giocavamo nel prato per tutta la giornata, io raccoglievo i fiori, lei seguiva le piccole farfalle<br />
variopinte. Per me era difficile quando arrivava la fine della vacanza, perchè per loro io ero un<br />
grande divertimento e il sorriso non andava mai via dai visi di quelle persone<br />
vecchie e quando dovevo partire mi mettevo anche a piangere, però quello che mi dava la gioia<br />
era il pensiero che ci tornavo, allo stesso posto da mia nonna e nonno.<br />
Solo ora sono sicura di quello che la gente dice, ed è che i nipoti si amano più che i propri figli,<br />
perché la loro felicità era enorme quando stavo da loro al villaggio.<br />
10 67