bunker21
bunker21
bunker21
- TAGS
- nije
- koji
- kako
- samo
- koje
- bilo
- kada
- tako
- severnibunker
- pornobunker
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
XXI severniBunKeR I 136od 140I pornoBUNKER<br />
i oblepila ti facu selotejpom... Mogao bi da se ugušiš, zar ne (Dohvati se sisa i nestane<br />
negde gore, izvan kadra, tako hitro da se Petar mahinalo trznuo unazad.) Voliš sise! Vidi<br />
ovo! Ti imaš dva oka, a ja dve čvrste, špicaste bradavice. Sad ćemo da ti ih guramo malo...<br />
Bradavice u okice! (Petru se krutio drugar od njenih bezobraznih reči, nije morao da ga podstiče.)<br />
Dakle, voliš ili ne! (Ponovo se odmakla i sigurnim hodom kružila po sobi. Neverovatno<br />
dupe. Petar je video svoju facu između tih guzova. Oko mu od radosti zasuzi.) Pičko! Znaš<br />
zašto si doveden ovde Ne znaš! Sad ću ti objasniti... Ti znaš ko sam ja Ne znaš! Ja sam<br />
pesnikinja... (Petru zastane knedla u grlu, trgne se ko oparen na njen nagli pokret kojim je<br />
zgrabila kurac žrtve i krenula da ga životinjski drka.) Ovako si ti mene drkao, mili moj ! Je l’<br />
prija! A! Hoćeš da prestanem! (Otrese kurac sa šake i ovlaš zakači muda onog jadnička.)<br />
Mislim da ću ja sad malo tebe da jebem... Dosta je bilo. Omalovažaš moj rad, ne odgovaraš<br />
na moje poruke, možda sve to kurcu ne valja, ali, sad mu tek neće valjati, mili moj... (Ode iz<br />
kadra na trenutak i nastavi.) Ne bi bilo u redu da ti ne podmažemo bulju, ali ti si ionako čmar<br />
od čoveka. Sav si čmar, tako da, ohoho, vidi koliko je ovo čudo! (Evo je opet, sada s orijaškom<br />
gumenom replikom kurčekanje u šaci. Petar trlja facu u neverici.) Ajde, sad, lepo, upoznaj<br />
se s njim, pre nego što postanete jedno. On će biti deo tebe i ti ćeš biti deo njega, je l’ tako<br />
(Ipak je spremila lubrikant. Iz tubice istisne malo providne kreme i počne da premazuje<br />
veštaka.) Posle ovoga, ja ću biti tvoja omiljena pesnikinja. Nikad me nećeš zaboraviti.<br />
Učinićeš sve da i drugima pružiš tu mogućnost. Objavićeš sve moje zbirke, jednu za drugom.<br />
Učićeš moje pesme napamet. (Spusti se na kolena, razmakne ramenima butine očajniku koji<br />
se uzalud opirao i zgrabi ga grubo za patku. Ovaj zacvili.) Nećemo tako, moj omiljeni uredniče...<br />
Mogli smo lepo, ali vi niste hteli... Verujte mi, srce moje, ja ovim kurcem pravim mesta<br />
za svoju poeziju. Ako se budeš opirao, biće bolno. Ako se opustiš, možda ti se desi i da<br />
razumeš, da uživaš, da osetiš snagu stiha... (Petar više nije bio na ovom svetu, lebdeo je u<br />
kosmičkom bespuću, mali pred likom božanske brinetice koja je komandovala ne samo njegovim,<br />
već svim telima na svim nebesima, koliko ih se moglo zamisliti da ih ima. Zauzeta<br />
osvajanjem cilja, sva se usresredila na rupicu nemoćnog lika i sad je već smeštala gumenjaka<br />
u otvor kažnjenika.) Hajde, srce, možeš ti to... Ušla je glavudža... Opusti se i nadaj da<br />
sve ima svoj kraj, pa tako i ova kazna koju si zaslužio. Napao si poeziju, seti se. A ona je najstarija.<br />
Ne trpi uvrede. Ali, nije ni osvetoljubiva. Ne, dušice, ovo nije osveta. Ona samo dolazi<br />
da te podseti kako je moguća svuda i u svako vreme. Ona može biti i u tvojoj guzi ako tako<br />
želi... (Paćenik mumla, gumena kita se pomera, prodor je izvršen. Isprva polako, zatim sve<br />
sigurnije, pesnikinja ga jebe. Petar slini od siline slike, on je kupljen, odvojen, bezecovan,<br />
on je sledbenik, on je budući prvosveštenik u hramu podignutom u njenu čast, on je čuvar<br />
večne vatre kraj kipa pesnikinje koja jebe izroda.) Hajde, srce! Mešaj tim tvojim uredničkim<br />
dupetom! Otvori se za poeziju! Odjebi s izgovorima! Odjebi s preporukama za časopise!<br />
Odjebi s izbegavanjem obaveza! Odjebi s pričom da nemaš para! Da niko više ne čita! Da je<br />
poezija suvišna! Mešaj, kurvo!!! (Savladani stenje, kraljica kurbla, nemilosrdno mu drka<br />
užarenu batinu koja samo što se ne razleti, Petar je na kolenima, s glavom u šakama, koje<br />
se same od sebe stežu u silovit stisak.) Neću u antologiju!!! Neću na dvadeset strana!!!<br />
Neću predgovore i pogovore!!! Ne treba mi ni nagrada!!! Hoću svoju knjigu!!! Svoj glas!!!<br />
Hoću sva četiri ciklusa u zbirci!!! Hoću tih jebenih osamdeset strana!!! To nije za mene!!! To<br />
je za svet!!! To je za spas!!!... Važno... (Iščupa gumenjak, otrese njegov kurac iz svoje šake,<br />
obgrli samu sebe rukama i ode do ugla sobe. Tamo se sklupča, gola i slaba.)<br />
Petar više nije bio tu. Bio je tamo. Spreman da postoji za nju.